Na Božu Petrova se doista može primijeniti ona stara uzrečica da "nitko nije prorok u svom selu".

A Petrov očito više nije prorok nigdje. Ni u Zagrebu, a čini se ni u Metkoviću.

Još nedavno bio je predsjednik Hrvatskog sabora, a ove nedjelje panično je pozivao Metkovce da spase Most u gradu iz kojeg je sve krenulo, grada koji je stranački Piemont, iz kojeg je prorok Petrov krenuo u svijet, a u kojem su se pjevali psalmi o njegovu čudesnom vođenju grada.

A sada, nakon što je svrgnut sa čela Sabora i nakon što je gotovo ponižen u svom Metkoviću, postavlja se pitanje što dalje za Božu Petrova.

Zvijezda smrti

Iako bi trebalo pričekati do drugog kruga izbora za gradonačelnika kako bi se vidjelo je li Metković zaista u potpunosti iskliznuo iz ruku Petrova i Mosta, treba se zapitati što je dovelo do toga. 

Osim onog logičnog: opće ofenzive HDZ-a koji je poput Zvijezde smrti krenuo skršiti na srce i dušu Mosta u tom gradu.

Naime, ako je Metković pod Petrovom i Mostom doista bio tako prosperitetan i uspješan kako se to širi evanđeljem, onda bi njegovi građani vrlo rado i entuzijastično glasali za Most i Katarinu Uidur.

Još više ako bi povjerovali u priču o nekakvoj uroti HDZ-a, tek tada bi proradio inat. Ali inata, kako se vidjelo iz rezultata izbora, nije baš bilo na bacanje.

S druge strane, ako su Božo Petrov i Most doista bili tako dobra vlast u protekla dva mandata na Markovu trgu, ako su zaista predstavljali onu zdravu jezgru trulih Vlada, ako su uspješno plasirali poruku kako žele reforme i promjene, onda bi se očekivalo da će se u ovoj nacionalnoj kampanji za lokalne izbore to honorirati u Metkoviću.

Ali očito ni to nije upalilo.

Nekad drmali, sad nariču

Most je udarao na Todorića, na Karamarka, na Milanovića, prijetio je hapšenjima, ucjenjivao, prijetio, jadikovao, rušio pa gradio, potpisivao pa kršio potpisano... I sve se to brojalo ove nedjelje u Metkoviću. Ali ne na Mostov konto.

Naravno, uzevši u obzir senzacionalne, dijelom i sumanute rezultate nedjeljnih izbora ne treba polagati preveliku vjeru u racionalnost birača i logiku njihova izbora.

No, upravo je Most često igrao na tu kartu. Na dojam, na blef, na parolu, na potez i fintu. Na velike riječi iza kojih su ostala mala djela. (Poput muljanja Petrova s kreditom za kuću u Metkoviću.) 

A mit se sada ispuhao, legenda doživjela otrežnjenje.

Pitanje je, dakle, što sada ostaje od Petrova i Mosta nakon lokalnih izbora?

Tko visoko leti, nisko pada

Most kao da je ostao "čardak ni na nebu ni na zemlji". Izgubio je vlast u državi, a potom izgubio dobar dio utjecaja (iako još ne čitav) na lokalnoj razini odakle je potekao i odakle bi trebao crpiti snagu i utjecaj. 

Petrov je gotovo poražen u Metkoviću, Grmoja, Bulj i Šimić kao njegovi najvjerniji apostoli odveli su borbu u drugi krug svojih triju županija bez velikih izgleda za uspjeh, dok je Most kao organizacija sačuvao barem nekakvu prisutnost u gradskim vijećima i županijskim skupštinama.

No mala je to kompenzacija za veliki pad s političkih vrhunaca.

Sada je Most pao u opoziciju prvi puta od svog postojanja i prvi puta u četiri godine nalazi se u defanzivi na lokalnoj razini. Politika sukoba, oponiranja, inaćenja, pa i bahaćenja na državnoj razini nije bila adekvatno praćena konstruktivnim djelovanjem na lokalnoj razini. 

Pa shodno tome ni adekvatno honorirana.

Sekta dvanaestorice

Most se u proteklke dvije godine velikim dijelom profilirao u sektu dvanaestorice ljudi koji su krojili (ili češće nastojali raskrojiti) državnu politiku, dok je organizacija na lokalnoj razini patila.

Metković je najbolji dokaz za to. I stoga najbolnija točka.

Priče o urotama i uloga žrtve naprosto su se ispuhale. Most mora pokazati da može voditi drugu politiku osim rušilačke i oponirajuće. I više od svega, treba definirati što je on uopće? Pošteni HDZ? Klerikalna, hrastovska, moralistička frakcija HDZ-a? Najvjerniji partner HDZ-a ili njegov najžešći suparnik?

Je li sekta ili stranka? 

Odavno se znalo da će lokalni izbori biti najveći test Mosta i da o tim izborima Mostu ovisi sama egzistencija. I koliko god su uspjeli u pojedinim sredinama spasiti golu kožu, činjenica je da je Most u padu.

A Božo Petrov ostao bez tako pomno građene karizme proroka. 

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.