Teško je Zoranu Milanoviću odreći jednu savršenu političku vještinu. Onu stvaranja neprijatelja. I to ne samo među političkim suparnicima nego i u vlastitim redovima. Svojim je napadima od Ruže Tomašić stvorio nacionalnu zvijezdu. I doslovno joj poklonio prošlogodišnji mandat u Europskom parlamentu. A napadajući Mirelu Holy, lansirao ju je među zvijezde i pobrinuo se za stvaranje solidnog rejtinga ORaH-a. A nedavno je, ničim izazvan, odlučio obračunati se i s vladom Ivice Račana??!!

- Ova je vlada funkcionalnija i poštenija prema građanima od one pokojnog SDP-ova premijera Račana - odbrusio je Milanović kritičarima. Teško je do kraja shvatiti zašto je, u stilu “istjerivača duhova”, premijer simbolično odlučio u kampanju krenuti plamenim bacačem. I zašto je, uz naslijeđe HDZ-ova kriminala i diploma, odlučio potpaliti i “Magna Cartu” poštenja “starog” Račanova SDP-a? No možda nije sve u poštenju.

Govoreći nedavno o SDP-ovoj aferi s kupnjom limuzina, Gordan Maras lakonski je zaključio: “Pokojni Račan vozo se u Passatu, pa je ipak izgubio izbore”.

Što šutljivi Račan misli o svojem nasljedniku, nikad nećemo saznati. Ali što o Milanoviću kao grobaru SDP-a misli Račanov ministar Ivica Pančić, godinama će se bogohulno prepričavati u tamnim kutovima kafića oko Iblerova trga. Račanov duh Tonino Picula tako ipak potiho lebdi barem na petome mjestu liste SDP-a. No za koga će na izborima za europarlament glasati Tuđmanovi birači? I ovog puta, zna se. Za HSP i Ružu Tomašić. Jer iako se Tomislav Karamarko i HDZ u svojim nastupima gorljivo prisjećaju Tuđmana, prave tuđmanovske strasti jednostavno nema. Za njegove birače u HDZ-u nema nikoga tko može ni s približnom strašću kao Ruža Tomašić na početku “europske kampanje” uzviknuti - Bog i Hrvati.