Politički kuloari već dulje bruje kako bi Andrej Plenković mogao na jesen raspisati izbore. Teorija koje idu u prilog tome je mnogo kod onih koji ih zagovaraju. Nagodba u Agrokoru je prošla, čeka nas dobra turistička sezona, SDP je na najnižim granama, imao bi priliku riješiti se svih protivnka u stranci kroz izborne liste. I svakako bi osvojio više mandata nego što ima danas pa bi imao stabilniju većinu i mogao bi mirno raditi što želi.

Nije to neviđeno, u susjedstvu je Aleksandar Vučić izlazio na izbore kad god je osjetio da je jak i tako na kraju postao predsjednik. Ali izbori bi ipak bili neracionalan potez.

Vlada je za jesen obećala pakete reformi. Nadajmo se da će biti sadržajnije od toga da nešto poskupe kako bi pokrpali rupe u proračunu. Ili da se sjete da bi novcem iz drugog mirovinskog stupa mogli puniti proračun i tako si osigurati milijarde za predizborne darove. Napokon bi trebali početi raditi i ispunjavati ono što su obećavali u kampanji, a onda se opravdavali da nisu stigli jer su ih zadesili Agrokor, Istanbulska, ploče u Jasenovcu, gubitak arbitraže za Inu...

Hrvatsku zaista prestižu sve usporedive zemlje i hitno trebamo bolju, učinkovitiju, bržu upravu. Trebamo i porezno rasterećenje, olakšano poslovanje i reformu obrazovanja. Trebaju nam bolji politički standardi i kultura, da politička elita jednom krene od sebe i svojim primjerom pokaže da možemo drugačije i bolje.

Sad će imati priliku to napraviti. Ako žele. S druge strane, ako će HDZ kao dosad nastaviti tražiti opravdanja za tapkanje u mjestu, a izbora se bojati samo da ne bi propao partner HNS, a dignuo se Živi zid, onda i nećemo imati neke koristi od Vlade. Gledat ćemo i dalje promidžbene samohvale za male poteze. Učvršćivanje vlasti samo da bi se mogle i dalje dijeliti fotelje. Nažalost, tad će građani i dalje svoj izbor izražavati odlaskom iz zemlje koja se koprca u agoniji.