Prije nego što je i službeno preuzeo ulogu zločinca, Radimir Čačić priuštio je sebi to zadovoljstvo da barem nakratko ponovno bude heroj.

Dva tjedna prije odlaska na odsluženje zatvorske kazne proslavio je izbornu pobjedu svog Sjevernog saveza u svojim županijama, u svojoj izbornoj jedinici, sa svojom organizacijom i svojim ljudima, kako bi pokazao predsjednici svoje stranke da je on najzaslužniji za najbolji rezultat HNS-a na lokalnim izborima.

Slavio je sa svojim ljudima, a onda trijumfirao u Temi dana HTV-a. 

Kao u starim danima, zasipavao je gledateljstvo brojkama, postocima, pomacima, procjenama i ocjenama, govorio o "napadima na sebe", branio svoje direktore, govorio kako "nije vjerovao, nego je bio siguran" u dobar rezultat HNS-a, a neizravno potvrdio kako je bez njega i njegove organizacije HNS mrtva stranka.

I izjavio kako je njegova suradnja s Vesnom Pusić "korektna", ali da se nakon izbora nije čuo s njom. "Još do sada ne".

Dok je nova šefica HNS-a slavila odličan rezultat HNS-a kao treće političke stranke u Hrvatskoj, Čačić je u Varaždinu slavio odličan rezultat "njegove organizacije HNS-a". I time dao do znanja svojoj nasljednici tko je još uvijek glavni u stranci. Tko je taj bez koga nema HNS-a. Tko su njegovi ljudi, njegovi suradnici i tko već 23 godine vodi organizaciju koja je ostvarila 42 posto bolji rezultat na lokalnim izborima.

I tko ide u zatvor da bi se vratio još jači.

Bio je to Radimir Čačić u najboljem izdanju. Ili najgorem, kako hoćete. A možda je to ipak bio "labuđi pjev" Radimira Čačića.

Formula za propast

Nema nikakve sumnje da je Čačić sposoban političar i odličan organizator. On je doveo HNS na vlast, njegove procjene i koalicije bile su pogođene i dovele su HNS do uspjeha na lokalnim izborima.  Njegove inženjerske formule, iako često lišene socijalne inteligencije, često su vodile u pravom smjeru.

Ali Radimir Čačić ima teško breme prometne nesreće. Njegov bahati stil upropaštava njegov i stranački rejting. Kao prvi potpredsjednik Vlade često se nekontrolirano ponašao, izazivao sukobe i provocirao gnjev javnosti. A odlazak u zatvor mogao bi mu dokrajčiti karijeru.

I koliko god uzletio na lokalnim izborima, tajna njegova i stranačkog uspjeha, ali i daljnjeg opstanka, mogla bi se pronaći u jednoj opaski na novinarsko pitanje: "Nije istina da me nije bilo u kampanji, samo me vi niste pratili".

Što se možda pokazalo blagotvornim.

Nevidljiva ruka

Naime, koliko god Čačić organizacijski koristio HNS-u, toliko mu šteti svojim pojavljivanjem u javnosti. Još više napadnim skretanjem pažnje na sebe, prkošenjem predsjednici stranke, najavama povratka u politiku koje zapravo zvuče kao prijetnje.

Kao da već nema dovoljno protivnika, pa ih mora stvoriti u vlastitoj stranci.

Čačić je vjerojatno u pravu kad očekuje veće priznanje i zahvalnost stranke, ima pravo vjerovati da može još mnogo toga pružiti hrvatskoj politici, da ima puno toga za reći i napraviti. 

Ali njegovu javnom djelovanju možda je došao kraj. Ne samo zbog prometne nesreće, nego više zbog mandata u Vladi koji je njegovom krivnjom, koliko i krivnjom onih koji su gađali njega da ne bi gađali premijera, dokrajčio njegov osobni i rejting njegove stranke.

Glavaš ili Sanader

Zato spasonosno izgleda mogućnost da djeluje sjene. Da drži svoju organizaciju, kuje strategije, piše planove, računa postotke i projicira pomake u čemu je dokazano najbolji. A ne da glavaševski upravlja strankom iz zatvora, niti da sanaderovski ruši autoritet stranačkog vodstva.

To sigurno neće pomoći njegovu imidžu u javnosti.

Jer, kao što se na ovim lokalnim izborima izborio za ulogu političkog heroja, tako mu neće trebati dugo da se opet izbori za titulu "zločinca".