Zoran Milanović dao si je pravog oduška.

U sinoćnjem intervjuu za Novu TV iskalio je frustraciju zbog gubitka europskih izbora na Ruži Tomašić koja je odnijela HDZ do pobjede i nametnula se kao prva zvijezda političke desnice. Za Milanovića ona je "elementarna nepogoda". Čak i "gore od elementarne nepogode". O njoj premijer "misli najgore, kao i o ljudima koji je smatraju dobrim domoljubom". 

"Govoriti u Hrvatskoj o gostima i još se smijati tome i sprdati se s onima koji na to ukazuju kao opasnost u jednom društvu koje je do jučer bilo podijeljeno, za mene je to društveno zlo. Biti protiv hrvatskog Ustava je za mene društveno zlo. Nepogoda", kazao je premijer Milanović.

Mislav Bago na to je kontrirao samo jednim argumentom. "Ali to nije u redu, gospodine Milanović", napomenuo je novinar. "Možda je to uvreda za ženu koju je netko birao. Ona je saborska zastupnica. Ti ljudi koji su glasali su birači, građani ove zemlje kojima ste i vi premijer. Ona je izabrana od građana ove zemlje".

Da bi Milanović na to odgovorio: "Gledajte, građani su u mnogim zemljama birali svašta".

I to je istina. Činjenica da su građani birali Ružu Tomašić ne ide u prilog političarki koja se u kampanji promovirala kao vodeći hrvatski ksenofob. To više govori o samim građanima.

Koji su u ovoj zemlji birali i Antu Đapića koji je devedesetih u Saboru Srbe nazvao "ekološkim pitanjem". Birali su i Bosiljka Mišetića koji je na istom mjestu rekao da "djecu treba učiti da mrze Srbe". 

Birali su i Branimira Glavaša i Tomislava Merčepa, ali i Ivića Pašalića, Vladimira Šeksa, Josipa Đakića, Božidara Kalmetu... 

Birali su čak i Franju Tuđmana, koji je otvarao logore, zataškavao ratne zločine i štitio zločince, stvorio kastu lopovskih tajkuna, izolirao Hrvatsku i stvorio od nje zatucanu banana-državu, vrijeđao hrvatske građane nazivajući ih izdajicama, neprijateljima, prodanim dušama. 

Birali su i Ivu Sanadera koji je organizirao drugu najveću političku pljačku Hrvatske. Protiv njega Milanović nije rekao ni jednu riječ, iako je on bio prava elementarna nepogoda: sa svojim aferama, torbama punim gotovine na Carini, s Fimi medijom i Massolom i još desetinama sličnih poslova, sa svojim beskrupuloznim isisavanjem novca iz javnih poduzeća... 

Građani su glasali i za Milana Bandića, koji je Zagrebu učinio ono što je Sanader napravio Hrvatskoj. Proizvodio afere i isisavao novac, prostačio i bježao od policije, sramotio grad i stranku koja ga je birala za gradonačelnika, desničario i cirkusario. Najgore što je Milanović o njemu rekao bilo je da je to "pitanje njegova stila".

I ne zaboravimo, građani su desetljeće i pol na vlasti držali HDZ koji je sada završio na optuženičkoj klupi zbog korupcije. Zar bi po tom kriteriju bilo zabranjeno nazivati tu stranku "elementarnom nepogodom?"

Pa ipak, ni o jednom od navedenih likova na političkoj sceni, puno utjecajnijih nego što će to ikada biti Ruža Tomašić, premijer Milanović nije rekao ništa loše. Ništa grubo. Ni blizu toga da ih nazove "elementarnom društvenom nepogodom".

Premda su ovoj zemlji nanijeli više zla i štete nego što će to čelnici pravaša uspjeti u tri iduća života.

I u tome leži pravi grijeh Zorana Milanovića. To što je tešku verbalnu artiljeriju upotrijebio protiv političkog "pikzibnera", protiv osobe koja se reklamira kao ksenofob i nacionalist, jer je shvatila da za to postoji prostor na političkoj sceni.

A ništa nije rekao ni o Franji Tuđmanu. Štoviše, političaru koji je s puno više mržnje, strasti  i autoriteta od Ruže Tomašić dijelio građane ove zemlje na "dobre i loše Hrvate", nazivajući svoje kritičare "genetski programiranim protiv hrvatske države", odnio je još kao glasnogovornik SDP-a vijenac na njegov grob na Mirogoju. I bio prvi dužnosnik stranke koji je to učinio.

"Mislim da je naš potez polaganja vijenaca bio jedan civilizacijski čin", kazao je Milanović te 2006. godine. 

Danas političarku koja koristi istu terminologiju naziva "elementarnom nepogodom". Njezine izjave naziva "društvenim zlom". I najavljuje kako će se protiv takvih stvari "političkim sredstvima boriti i da, kad je u pitanju stil, i glasno i bezobrazno". 

Bilo je glasno, bilo je bezobrazno, ali bilo je u velikoj mjeri zakašnjelo. Da ne kažemo i politički promašeno, s obzirom na to da je ovom retorikom samo motivirao desnicu da podrži Ružu Tomašić, dok su se njegovi birači na to oglušili.

Milanović je u visokoj politici od 2006. godine. Na čelu SDP-a od 2007. godine. To je sada već punih šest godina. I tek sada, kao premijer, otkriva da u našem društvu postoji neko "društveno zlo" i naziva minorne saborske zastupnice "elementarnom nepogodom".

Sve to puno manje govori o Ruži Tomašić, a puno više o političkom djelovanju Zorana Milanovića.