Nije bilo lako slušati i gledati predizbornu kampanju. Toliko laži, manipulacija, ideja o ograničavanju ljudskih prava koje su otišle u najveći ekstrem ikad. Izbori su prošli, mi građani odradili smo što smo trebali, i sad nam slijedi nova mučna runda. Postizborna kombinatorika, beskonačne križaljke u kojoj se gramzivi karijeristi prodaju za kikiriki, mutne igre, borba za fotelje, vlast i moć.

I što smo zaokružili - zaokružili smo. Natrag nema. Možemo se nadati samo da je među glasačima prevladao zdrav razum i da su prepoznali ono što je lažno, šuplje, opasno. Jer svatko tko želi gaziti ljudska prava određenim kategorijama građana, taj nema granice. Danas mu je na udaru skupina kojoj možda ne pripadate, ali sutra to možete biti vi. Jednako tako, svi oni koji su nas godinama vukli u sve dublji mulj, a sad nas uvjeravaju kako zahvaljujući njima teku med i mlijeko, utopit će vas do kraja u tome mulju čim im se ukaže prilika. Ova godina svakako je posebna, drugačija, jer smo se suočili s krizom na koju nitko nije bio spreman.

Njezine prave posljedice tek će se pokazati u sljedećim mjesecima. I baš sad, kad su nam zdrave i čvrste ideje trebale više nego ikad, praktički ih nismo ni čuli. Predizborni politički rat vodio se oko pojmova koji se ne bi ni trebali dovoditi u pitanje, ali stabilnost, spas i reformski ciljevi, najvažniji od svega, izgubili su se negdje u kaosu obmane i ekstremizma.

Kakva budućnost očekuje nas i našu djecu? Ljudi koji će nam brojiti krvna zrnca i ulaziti nam u postelje, oni koji će nam uništiti egzistenciju i pravo na dostojanstveni život ili, ako zabljesne tračak nade, oni malobrojni koji doista žele raditi za našu dobrobit? Sa strahom i strepnjom razmišljamo o tome. Nikad nije bilo neizvjesnije. Jedino što je izvjesno je da nam stižu specifična vremena, kakvima još nismo svjedočili. Tko preživi, pričat će.