Još uvijek bih se dala zakleti da svaki muškarac ima u sebi onaj gen za rušenje Troje zbog ljubavi, ali samo kada je u pitanju jedna jedina žena na cijelom svijetu, što mi nekako i zvuči fer. Nisam ni od onih kojima smeta gledanje utakmica, ni od onih koje misle da su dobri muškarci izumrla vrsta. Nisam inače čak nešto ni od onih koje pišu tekstove u skladu s nadolazećim Danima.
Jednako kako veličam žene, u stanju sam veličati i muškarce. Svejedno, neka današnji tekst bude posvećen nama ženama.
Ajde, istina je da smo ponekad na prvu sekundu ljute, na drugu sretne, na treću plačemo k'o majka kćer kad udaje, na četvrtu želimo da nas netko čita k'o otvorenu slikovnicu s lijepim fotkama provučenima kroz A5 filter. I da zna da naše „nije bitno“ znači da je itekako bitno, a „u redu“ da ništa nije u redu, pa to je bar jednostavno.
Ako ćemo baš u detalje, istina je, ajde, i to da već stoljećima vičemo da dečko mora imati „ono nešto“, a padala su carstva, smjenjivale su se vlade, noći i dani, stoljeća i tisućljeća, a mi još uvijek nismo otkrile sebi ni njima ni svijetu što je to „to nešto“. I još uvijek nemamo ništa za obući.
Ali jednu stvar nam se mora priznati, Grci su bili u stanju sravniti Troju sa zemljom zbog jedne jedine žene, lijepe Helene. Ako mene pitate, nije uopće stvar u tome da svu krivnju svalimo na muškarce i vičemo kako više nema Grka ni Troje i da su lijepe ljubavi i frajeri endemska vrsta. Jer ako ćemo tom logikom, možda je onda i stvar zapravo samo u tome da među nama ženama nema više Helena? Katkad nam treba podsjetnik kada nas krenu uvjeravati da ono što radimo i nije neka kvantna fizika.
Jer je.
Kvantna fizika je biti uspješna žena i slušati komentare i nagađanja preko koje veze ili kreveta ti je to palo u krilo, mada se meni nešto učinilo da smo u 21. stoljeću, a ne u srednjem vijeku.
Kvantna fizika je ako moraš držati četiri zida kuće na okupu i u onim trenucima kada muškarac ne može jer je utakmica ili će evo sad, čim izvedu slobodni udarac.
Kvantna fizika je ako u svako doba dana i noći znaš gdje su tablete za temperaturu i guliš krumpir u 4 ujutro da stepeš djetetu plus 40 jer već si probala i s oblogama od rakije i s oblogama od ulja.
Kvantna fizika je ako moraš smisliti što ćeš kuhati za ručak svaki dan dok u jednoj ruci držiš dijete, drugom pereš suđe, trećom veš, četvrtom čitaš priručnik „Vi nemate podočnjake, nego Gucci torbice ispod očiju.“
Kvantna fizika je ako je potkošulja tvog muža ili djeteta čista baš svaki puta kada im zatreba, jer ja da imam toliku moć da se baš tu koju trebam sjetim oprati baš uvijek na vrijeme, mogla bih stvari po stanu premiještati snagom uma.
Kvantna fizika je bome i održavati titulu ljepšega spola, a mi najbolje znamo da nam nije s neba pala i da pinceta i panceta nisu ista stvar.
Kvantna fizika posebnog tipa je i svakoga jutra se spremiti, a nemaš ništa za obući.
Kvantna fizika je tapkanje u štiklama onih dana kada bi najrađe potonula ispod tri deke pitajući se što je došlo Evi s tom jabukom i Adamom da zbog nje sve mi danas trpimo muke.
Možda bi poanta ovoga teksta trebala biti iznimno dubokoumna, a ja bih zapravo samo nama ženama poručila da budemo ponekad Helene i zamahnemo tom kosom i pustimo ponekad te muškarce da sruše pokoju Troju zbog nas, nije da će svijet stati. Mada čak i ne moraju jer, da se razumijemo, to ionako možemo i same.
O autorici:
Katarina Marjanović, autorica bloga i kolumnistica, vječna kreativka i zaljubljenica u lijepe riječi. Moje misli, fotografije i emocije možete pratiti na Instagramu, Facebooku i blogu.