Andrej Plenković je nedavno na Novoj TV počeo objašnjavati kakav je njegov stav vezan za promjenu izbornog sustava, u koji bi bili dodani “bonus mandati”, ali ga je novinarka prekinula i odvela na neku drugu temu.

Politologinja Mirjana Kasapović objasnila je da postoje dvije zanimljive podvarijante tog modela, primjenjive u Hrvatskoj - u prvoj verziji lista koja u nekoj izbornoj jedinici dobije najviše glasova, pa bila to i samo četvrtina glasova, dobiva natpolovičnu većinu mandata u toj izbornoj jedinici.

No i s tom varijantom, HDZ ne bi imao dovoljno mandata da sam vlada zemljom (osvojili bi do 67 mandata), jer u dijelu jedinica većinu dobiva IDS, SDP ili Most.

Druga varijanta istog sustava pretpostavlja da lista koja u cijeloj Hrvatskoj dobije najviše glasova, bez obzira na postotak, u svim izbornim jedinicama dobiva najviše mandata.

Ako bi HDZ, recimo, u Hrvatskoj dobio ukupno 25 posto glasova, a prva sljedeća lista 18, HDZ bi dobio 80 mandata i mogao vladati sam, bez koalicijskih partnera, sve do Strašnoga suda. Očito je da je to sustav ozakonjene prijevare, maskirane formulom o “potrebnoj stabilnosti”.

Za promjenu izbornog zakona dovoljna je obična većina, no pitanje je bi li je Plenković uspio skupiti.

U slučaju modela B, sve bi se male stranke i manjine, naime, odrekle mogućnosti sudjelovanja u vlasti, a u slučaju modela A neke bi još imale šansu (jer u prvom modelu HDZ-u nedostaje desetak mandata za većinu pa bi mu manjine ili HNS ili Bandić opet bili neophodni).

A ako bi nekim čudom bio izglasan model B, HDZ-u bi postao nepotreban - sam Andrej Plenković! Tad bi, naime, HDZ-u izbore mogao dobiti i Stier, Penava, Culej, bilo tko.

Jedino kulturni kapital Andreja Plenkovića može “upecati” glasove po bazenu centra, no u modelu B glasovi centra su vjerojatno nepotrebni, dovoljna je desnica.

No, kako rekosmo, Plenković nije dovršio misao. Možda je htio reći da o takvom sustavu ne razmišlja...