U ovoj zemlji dovoljno je reći da se "Državno odvjetništvo zainteresiralo za neki slučaj". Nakon toga sve ide kao po loju.

Ako je Veljko Ostojić doista kriv - kazneno, moralno, etički - bio je kriv i prije devet godina kad je njegova šogorica kupila zemlju, prije šest godina kad je izvršena urbanizacija, u naredne četiri godine kad je policija obavljala razgovore s njim, bio je kriv i prije godinu i pol kad je ušao u Vladu, pa čak i prije četiri mjeseca kad je SDP krenuo u rat s IDS-om u Istri.

Ali nitko nije reagirao na taj slučaj godinama. Čak ni Damir Kajin, SDP-ov kandidat za istarskog župana, koji sada nakon dvadeset godina provedenih u vrhu istarske politike, viče kako će takvih slučajeva biti još.

On misli na kompromitirajuće slučajeve IDS-ovih čelnika, ali Ostojićev slučaj asocira na mnoge takve prije njega. Na one u kojima Državno odvjetništvo preko medija anonimno poručuje kako je "zainteresirano za neki slučaj", ali kad novinari postave službeni upit hoće li poduzeti neke radnje u vezi Ostojića, odbija dati odgovor. 

Nije bit u istrazi, nego u "interesu".

Ovakvi primjeri bili su česti u proteklih nekoliko godina, kad su se uz pomoć DORH-a kompromitirali pojedini političari i dužnosnici. Sjećamo se kako je iz DORH-a dva dana prije predsjedničkih izbora 2009. godine puštena informacija da se protiv Milana Bandića vodi dvadesetak istraga.

Bandić je poludio, DORH skočio sebi u usta, ali već je bilo kasno. Zadatak je bio obavljen.

S druge strane, kad je policija podizala kaznene prijave protiv SDP-ovih čelnika zbog afere riječke Tržnice, onda je SDP na čelu sa Zoranom Milanovićem digao dreku o politiziranim istragama i "špijunčini Karamarku".

Mladen Bajić je, naravno, odbacio sve prijave. I zaradio povjerenje Milanovićeve Vlade.

Da se ne govori o tome kako je Ivo Sanader koristio Bajića za obračune sa svojim političkim protivnicima i bivšim stranačkim suradnicima, baš kao što se "interes" za Veljka Ostojića pojavio tek nakon što je SDP zaratio s IDS-om.

Ali Ostojić više uopće nije važan, ako je ikada i bio.

Ovdje se radi o permanentnoj nesigurnosti koja vlada u ovom društvu.

Nesigurnosti u vezi Državnog odvjetništva koje svojim ponašanjem i spinovima otvara prostor za političke makinacije. Nesigurnost u vezi vladajuće politike koja sugerira da ne preza od korištenja pravosuđa u specijalnom ratu protiv svojih protivnika.

IDS upozorava da nakon raskola Milanovića i Jakovčića Uskok sve intenzivnije kopa po njihovim prljavštinama, navodno otvarajući već zatvorene istrage. I opet, nije problem da se to istražuje. 

Problem je u tajmingu i motivu.

Ako je Ostojić doista imao prste u makinacijama oko zemljišta, upravo zbog ovakve medijsko-pravosudno-političke "hajke", pitanje prave krivnje ostat će visjeti u zraku. 

Sumnja će uvijek ostati, bez obzira kakav ishod bio. Naravno, pod uvjetom da njegove ostavke DORH i dalje bude "zainteresiran" za taj slučaj.