Kad već imamo cirkus, onda je bolje da imamo klaunove.
Takav bi se zaključak mogao izvući iz prošlotjednog istraživanja Crobarometar Nove TV o rejtingu političara.
Listu najpopularnijih političara u Hrvatskoj predvodi živopisan trojac: Kolinda Grabar Kitarović, Ivan Vilibor Sinčić i Milan Bandić. A slijede ih, uz negativan predznak, Božo Petrov, Andrej Plenković i Davor Bernardić.
Primjećujete obrazac?
Predsjednica bez odgovornosti i stava, gradonačelnik s optužnicama i skandalima, populist opasnih namjera, svi oni popularniji su od trojice političara koji se trude njegovati svoj imidž ozbiljnih, uglađenih, obrazovanih lidera.
Nije to neobično u zemlji u kojoj dvije trećine ljudi godišnje ne pročita nijednu knjigu. U zemlji iz koje visokoobrazovani nastoje što prije pobjeći. U zemlji koja je izgubila sve kriterije i pretvorila se u vlastitu karikaturu. I koja se ne može probuditi iz ružnog sna.
Ipak, ovaj kontrast puno govori.
Moralisti i populisti
Jer, s jedne strane imamo europejca i diplomata Plenkovića s misijom vraćanja vjerodostojnosti u politiku, imamo moralista Petrova s misijom popravljanja hrvatske politike, imamo Bernardića s misijom promocije nove generacije političara. Sva trojica glume uglađene političare koji paze na svaku riječ, važu izjave, bruse tonove. I pripadaju strankama političkog establišmenta.
Čak i Božo Petrov koji je dvaput doveo HDZ na vlast.
S druge strane, pak, imamo političare koji ne mare za izgovoreno, otvoreno lažu i vrijeđaju - čak i zdravi razum - naprasno mijenjaju stavove ili ih uopće ne iznose. Osim kad ih za ruke i noge iznose iz Sabornice.
Ni jednima ni drugima ne treba vjerovati: Plenković u svom mandatu nije slagao puno manje od Grabar Kitarović, Petrov nije manipulirao manje od Sinčića, a Bernardić se ništa manje nije blamirao od Bandića.
Evo, na primjer, SDP je 2013. godine izglasao odlazak u mirovinu sa 67 godina, danas potpisuje referendum protiv mirovine sa 67 godina. Kaže da su se okolnosti promijenile: prije pet godina su mislili da će Hrvati dulje živjeti, sada to više ne misle. Ili ne žive.
Križevi i sramote
Ukratko, obje skupine političara nose sa sobom svoju sramotu, svoj grijeh i svoje križeve. Razlika je u stupnju odgovornosti.
Kolinda Grabar Kitarović nema ustavnu odgovornost za propast države. Nema ju ni vječiti destruktivac Sinčić. Dok Bandić prkosi pravosuđu, sudovima i drži ovu vlast na okupu, što bi valjda trebao biti dokaz njegove nadljudske moći.
Nasuprot njima, Plenković je premijer, Bernardić to nikada neće postati, dok je Petrov ustoličio HDZ na vlasti.
Političari koji ne mare za izgovoreno evidentno prednjače u očima građana pred onima koji odgovaraju za svoje poteze. Ili izostanak tih poteza.
Ipak, ovdje se prvenstveno radi o pobjedi populista (ili "populista") nad političarima (ili "političarima").
Princeza i Trump
Najpopularniji političari oni su koji se uspijevaju najviše približiti narodu, ovakvom kakav jest. Kolinda je i dalje narodska princeza, hrvatska kraljica, manekenka i navijačica, širiteljica optimizma... Bandić je hrvatski Trump: radi što hoće i nitko mu ništa ne može. Sinčić je prekopirani populist.
Onaj drugi trojac, Plenković, Petrov i Bernardić, kod građana ne izaziva nikakvu emociju, narod se s njima ne uspijeva poistovjetiti, njihove poruke su nedokučive ili šuplje, oni su odbojni, arogantni, isprazni ili patronizirajući likovi.
A u zemlji koja je odgojena na ekstremima, na incidentima, psovkama i uvredama, na senzaciji i radikalizmu, ništa manje od toga ne prolazi.
Prolazi licemjerje i laganje. Prolazi kriminal i korupcija. Prolazi populizam i ekstremizam. Bez pokrića, bez ideje i programa, bez odgovornosti. I sve to prolazi ako je zapakirano u cirkusku opremu.
Kad je bal, nek' je bal.
Plenković laže, Petrov mulja, Bernardić skače sebi u usta. Ali Kolinda, Bandić i Sinčić sve to rade spektakularnije od njih.
To je slika Hrvatske
I zato u ovoj parodiji od države ankete o popularnosti političara ne mogu biti drugačije, a kamoli bolje. Nema mjesta čuđenju ni iščuđavanju. To je slika hrvatske politike i društva.
Zašto bi birači kažnjavali Bandića kad ga ne mogu kazniti pravosuđe, sudovi ni HDZ kao koalicijski partner? Zašto bi kaznili Kolindu kad im se ona očajnički želi dopasti? I zašto bi kaznili Sinčića kad još nije postao dovoljno bitan?
Ako je ova politika već cirkus, onda će ljudi zdušno pljeskati onima koji najspektakularnije tresnu na dupe.