Ako jedan svećenik u bolnici doista više vrijedi od 20 liječnika, kako je to jučer izjavio ministar zdravstva Milan Kujundžić, onda nam više nije potreban ministar zdravstva nego biskup.
Uostalom, Milan Kujundžić jučer je na tribini u dominikanskom samostanu doista govorio kao svećenik, poručujući da "ako u sebi nemamo usađene kršćanske vrijednosti, prije ćemo krenuti stranputicama".
Što znači da su svi nekršćani, ateisti i drugi automatski i a priori postali suspektni. Oni će sigurno prvi krenuti stranputicom.
Kao da Hrvatska upravo pod vlašću demokršćana nije debelo zabrazdila stranputicama kriminala i korupcije.
No to je bilo najmanje sporno u nastupu ministra zdravstva.
Ono što je doista bilo šokantno jest njegova izjava da "nekada jedan svećenik u bolnici vrijedi više od dvadeset doktora".
"Jer svećenikov osmijeh", reče ministar, "utješna riječ i ohrabrenje, beskrajno znače i bolesniku i obitelji".
Naročito kad nema doktora.
Prema podacima Hrvatske liječničke komore, u posljednje tri godine iz Hrvatske je na rad u inozemstvo otišlo 525 liječnika.
Nema liječnika, nema pretraga
Direktna posljedica toga jest informacija jedne Zagrepčanke koja je ovih dana na svom Facebook profilu objavila obavijest Kliničke bolnice Merkur koja je glasila doslovno ovako: "Poštovani, zbog nedostatka liječnika traženu pretragu do daljnjeg ne radimo. S poštovanjem, KB Merkur".
Dakle, kad nema liječnika onda nam i ne preostaje ništa drugo nego da se obratimo svećeniku. Za posljednju pomast.
I umjesto da se Kujundžić zabrine nad tom činjenicom, nad raspadom zdravstvenog sustava i nezaustavljivim odljevom liječnika što onda direktno ugrožava zdravlje hrvatskih građana, on poručuje da je jedan svećenik nekad vredniji od 20 doktora.
I to u trenutku kad u prosjeku gotovo 20 doktora svakoga mjeseca ode iz Hrvatske.
Ne preostaje nam, dakle, ništa drugo nego da školujemo svećenike, a ne liječnike. Oni makar neće odlaziti u inozemstvo. I držat će za ruku bolesnike koje neće imati tko liječiti u ovoj državi.
Ugrožavanje zdravlja
Svojim jučerašnjim izjavama ministar Kujundžić nije samo obezvrijedio struku kojoj i sam pripada. Nije samo omalovažio sektor nad kojim ima ingerenciju.
On je zanemario gorući, i za mnoge egzistencijalni problem, odljeva liječnika iz Hrvatske, erodiranja zdravstvenog sustava i dovođenja u izravnu opasnost zdravlje svojih građana.
U kontekstu egzodusa liječnika iz Hrvatske, koji ne odlaze samo za većim plaćama, nego i bježe od katastrofalnog sustava, ministrova izjava zvučala je kao grubi cinizam.
Skoro kao crni humor.
Nešto kao, što će vam liječnici kad imate svećenike? Ako ste ljuti što vas nema tko liječiti, potražite utjehu od svećenika. "On nekada vrijedi više od 20 doktora". Kojih ionako nema.
Poruka ministra bila je poražavajuća: nećemo popravljati sustav, zadržavati liječnike, naročito mlade koji ne dobivaju priliku za karijeru, nego ćemo umjesto toga nuditi utjehu i ohrabrenje.
Nema žaljenja
Lakše je, eto, servirati svećenikov osmijeh i poslati SMS o tome da se ukidaju pretrage "zbog nedostatka liječnika" (čak i bez isprike ili žaljenja, samo suha konstatacija), nego se primiti ministarskog posla i stvoriti uvjete liječnicima za rad, a samim time i pomoći građanima da dobiju skrb kakvu zaslužuju. I kakvu na koncu i plaćaju.
Zajedno s ministrom zdravstva.
U uređenim zemljama ova izjava ministra zdravstva zasluživala bi ostavku. Zbog nepoštivanja struke, sustava i samih građana.
Jer, kako je to Kujundžić sam naglasio, "ako se kršćanske vrednote budu živjele uistinu, a ne samo deklarativno, Hrvatska će biti uređena zemlja u kojoj će se cijeniti znanje, rad, poštenje".
I u njima takva osoba više ne bi mogla sjediti u Vladi.