Kad rat provali na vrata, istina bježi kroz prozor.
A u ovom svjetonazorskom ratu oko braka, istospolnih zajednica, samohranih roditelja, posvajanja djece nema više prostora za nijanse. To se vidjelo i nakon gostovanja Željke Markić u emisiji Veto na TV Jabuka.
Milanka Opačić je "zgrožena njezinim zastrašujućim izjavama" o samohranim roditeljima, Nenad Stazić piše da bi "Markićka uskoro mogla odvoditi djecu samohranih roditelja u Jasenovac", komentatori je proglašavaju talibankom, društvene mreže babarogom.
A nitko ne obraća pažnju na to što je ona zapravo rekla.
Djecu u domove
U prvom redu, mnogi se zgražaju nad njezinom izjavom kako bi "sigurno stavila dijete u kvalitetan dom, a nikako ga ne bi dala na posvajanje istospolnim parovima".
Mnogima je to zvučalo okrutno i skandalozno, iako sasvim u skladu s onime što zastupa osoba poput Željke Markić. Zanimljivo je, međutim, kad se ta izjava poveže s onim što govore neki SDP-ovi ministri.
"Ne bih dala dijete na posvajanje istospolnim parovima", izjavila je prije nekoliko mjeseci ministrica socijalne skrbi Milanka Opačić. "Ne mislim da su ljudi koji imaju drugačiju spolnu orijentaciju loši roditelji. Samo mislim da smo mi društvo koje bi dodatno stigmatiziralo djecu. Naime, djeca smještena u domovima za socijalnu skrb visoko su traumatizirana i zbog njihova interesa pitanje je možemo li im priuštiti još jednu vrstu traume".
Na istom tragu bio je i ministar Arsen Bauk: "Istospolna zajednica neće imati pravo na posvajanje djece".
U čemu je razlika? U tome što Željka Markić nastupa iz svog svjetonazorskog uvjerenja, koliko god on nekima zvučao nazadnjački i konzervativno, dok ministri popuštaju pred takvima kao što je Željka Markić i ne žele djecu iz domova izlagati "stigmatizaciji".
Umjesto da se protiv te stigmatizacije bore.
Skinuta stigma
Kao što su se prije desetak godina borili u slučaju dvije HIV-pozitivne djevojčice koju su pojedine sredine odbijale udomiti, pa se nakon pritiska javnosti i žestoke debate stvar na kraju stišala i djevojčice su ipak normalno krenule u školu u novoj udomiteljskoj obitelji.
Međutim, puno se više buke diglo oko još jedne izjave Željke Markić, one koja u originalu zvuči manje dramatično nego kako je prenesena u medijima.
Mnogi su se uhvatili navodne rečenice da je "odrastanje sa samohranim roditeljem neprirodno okruženje", što je "zgrozilo" Milanku Opačić i natjeralo potpredsjednika Sabora Nenada Stazića da na Facebooku napiše kako "očekuje da ova Markićka (...) zatraži da se Ustavom zabrane jednoroditeljske obitelji, djecu iz takvih obitelji pokupit će po kućama, strpati u kamione i odvesti u dom. A dom će osnovati u Jasenovcu".
Međutim, rečenica u originalu zvuči ovako: "U situacijama gdje roditelji samohrano podižu djecu, ti roditelji to rade uz jako velike žrtve, i uspjeh u odgoju te djece opet jako ovisi o obitelji, o onima koji su oko njih, o djedovima, bakama, ujacima, tetama. Dakle, opet u situacijama gdje se naruši jedan, recimo, prirodni odnos, opet ulazi obitelj, jedna zajednica koja toj djeci pomaže. Prema tome, nama je važno da mi to, ako je moguće, ako se birači s time slažu, omogućimo svoj djeci u Hrvatskoj...".
To baš ne zvuči kao proglašavanje odrastanja sa samohranim roditeljem "neprirodnim".
Lakoća mržnje
Teško je braniti Željku Markić, a još teže je to činiti pred SDP-ovim dužnosnicima. Ovdje se radi o tome da je javnost zaslužila pravu istinu i pošten odnos prema svim stavovima, naročito u pitanjima koja zadiru duboko u ljudska prava, individualni svjetonazor, a laviraju na rubu kršenja ljudskih prava i koketiraju s govorom mržnje.
Pa ako Nenad Stazić već plaši ljude Jasenovcem, onda treba znati da je on taj koji je u poziciji da nas brani od tog "Jasenovca". Čuvanjem Ustava, zakona, manjina, ljudskih prava.
A ne da mu se pred nosom događa diskriminatorni referendum.
Zgražanje nam zasad ne pomaže previše. Kao što ni sotoniziranje još uvijek ne zaustavlja sotonizaciju..