Na Wikitravelu piše da 32 posto stanovništva u Litvi govori engleski. Ne piše koliko od tih 32 posto živi u Alytusu, ali nakon dana i pol boravka u tom opskurnom gradiću zaključujem da bi taj podatak bio točan jedino ako se između dviju znamenki stavi zarez. Jednostavne svakodnevne operacije poput naručivanja kave postaju ozbiljan problem, iako se na litvanskom kava kaže - kava. Međutim, tip kave koji ćete dobiti, neovisno o narudžbi, ovisi isključivo o dobroj volji konobarice. Da smo tri tjedna u istom gradu, bilo bi lako. Za nekoliko bismo ih dana naučili kakvu tko kavu želi. Ovako, to je uzaludan posao. Što mi znači sva ta muka kad za tjedan dana u Vilniusu, pa tjedan nakon u Kaunasu treba ponavljati proceduru. Sizife, sve mi je jasnije kako ti je bilo...

S pivom je sličan, ali ne toliko drastičan problem. Ako konobarica ustvrdi da ima "black beer" i "white beer", logično je pomisliti da se radi o tamnom i svijetlom pivu. Međutim, pristanete li na "white beer", dobit ćete pšenično pivo (weissbier). No već u idućem kafiću ne važe ta pravila. Poželite li pšenično pivo, koje vam se svidjelo, i naručite "white beer", dobit ćete obično svijetlo pivo. Poanta je da i oni Litvanci koji govore engleski govore ga loše, samo drukčije loše. Da se razumijemo, i svijetli i pšenični Šyvturys vrlo su dobri, no birtije koje sam dosad obišao u Alytusu od domaćih piva nude samo tu, najpoznatiju litvansku marku, što je šteta jer je Litva vrlo ponosna na svoju pivsku industriju i po dućanima se nudi vrlo širok izbor. Ali što to vrijedi kad u hotelskoj sobi nema frižidera, a za cuganje po klupicama je društvo ipak malčice prestaro. A i friško je navečer...

No, tu smo ipak zbog košarke, je l' da? Uostalom, danas Eurobasket konačno počinje. I Hrvatska će ga dočekati spremna. Tomić i Tomas u punom su pogonu, iako ih Joke neće previše 'raubati' protiv Finske ne bude li potrebe. Možda su njih dvojica dobar 'pick' za 'manje koševa' na kladionici...

Nakon večernjeg treninga Mladen Erjavec, pomoćni trener, poručio nam je da bi hrvatski novinari mogli ispucati svaki po deset trica i ne bismo ih zajedno zabili tri. Taman smo se zainatili i htjeli mu dokazati suprotno, kad su na teren banuli Finci i počeli se zagrijavati. Drugi put, Eri, drugi put... Jedan kolega igra veteransku ligu, nekolicina smo rekreativci, tu okladu ne bi tako lako dobio.

A dan prije početka prvenstva naletjeli smo i na prve navijače. Bosanski BHFanaticos pili su i zabavljali se u restorančiću u onome što u Alytusu nazivaju centrom grada. Ima ih iz svih krajeva Europe - iz Engleske, Njemačke, Finske, Švedske...

- Ukupno imamo oko 2500 članova, najviše iz Njemačke i Austrije, a oko 600 je baš iz Bosne. U Bosni ne vole nas iz dijaspore, misle da imamo hrpu para. Vole nas u Zagrebu, Splitu, Beogradu, ali u Bosni nikako - požalio se Armin, koji s frendovima iz BHFanaticosa spava u šatoru jer se kamp plaća 25 eura po glavi, puno jeftinije od hotela. No super im je, došli su navijati za svoju zemlju i zabaviti se.

Za susjednim stolom bila su trojica Makedonaca, a ima ih još. Danas će zajedno navijati i za BiH i za Makedoniju. S Makedoncima je uvijek tako. Preklani su se u Poljskoj udružili s našim navijačima i napravili spektakl u Poznanu. U Litvi se s našima nitko nije udružio jer ih još nema, a pitanje je hoće li ih i biti. Iz godine u godinu sve ih je manje, treba nam nekakva medalja da bi se u Lijepoj našoj nakon dugo vremena opet probudila strast za košarkom. Nemoguća misija? Tom Cruise svoju je odradio. Na redu su Joke i društvo.