To je to što me zanima!

Kada bi prema citatima trebalo živjeti, onda nam se baš i ne da

Jer zamisli da potrošiš sat vremena tražeći idealan kut za idealan selfie i onda uz njega ne dodaš neki mudri citat koji će dokazati da te ne krasi samo ljepota, već i toliko poželjna mudrost.
Vidi originalni članak

Mudri citati, filozofiranja o životu, kako bi se život trebao živjeti, što je dobro, a što nije… Takve i niz sličnih ideja danas su jako popularne. I onda s jedne strane imaš one koji te ideje „proizvode“, a s druge one koji se u njima pronalaze. U teoriji je to baš super.

Ja se često nalazim na strani onih koji „proizvode“ takve misli jer si utvaram da ću nekome možda pomoći, a u procesu definitivno pomažem i samom sebi izbacujući dileme koje me muče i o kojima razmišljam na papir. Ali, dojma sam da se većima ljudi pronalazi u nekakvim idejama samo u dijelovima koji im u tom trenutku služe kao potvrda vlastitih ideja u koje zapravo i sami nisu sigurni jesu li prave ili krive. Pritom zanemaruju sve ostalo što tim izdvojenim idejama daje kontekst jer sve onda postaje daleko teže realizirati.

Ekstremno se palimo na mudre citate o životu, ali kada prema tim citatima treba živjeti, onda nam se baš i ne da. Više nam nečije mudre misli i promišljanja služe kao savršen tekst uz novu profilnu fotku na fejsu, nego kao istinski poticaj na promjenu.

Jer zamisli da potrošiš sat vremena tražeći idealan kut za idealan selfie i onda uz njega ne dodaš neki mudri citat koji će dokazati da te ne krasi samo ljepota, već i toliko poželjna mudrost. A onda kad prođe prva navala lajkova traži se nova profilna i nova mudrost, a sve ono prije se zaboravlja.

A ako malo razmisliš, sve što netko u određenom trenutku pronađe u nečijem tekstu, misli ili govoru oduvijek već ima u sebi. Svi mi znamo kako bi život trebalo voditi i kako bi on trebao izgledati. Svi znamo što je dobro, a što nije. Isto tako svi znam da pola od toga što trebamo – nećemo, pa onda sami sebe tješimo tuđim mislima. Često koristimo onu misao : „Upoznaj sebe!“. Ja sam isto na toj misli maturirao. S njom jednostavno ne možeš pogriješiti. To je isto kao kad dođeš kod doktora i što god da ti pronađe može pripisati stresu jer su svi pod stresom i kad nisu jer je to popularno. Ali bez te uvijek iste ideje upoznavanja sebe, sve ostalo nema smisla.

Savjeti, ideje i tuđa iskustva mogu ti donijeti nešto dobro samo ako ih znaš prilagoditi sebi na način da djeluju, a da bi ih prilagodio neizbježno se moraš upoznati s onim odrazom u ogledalu.

Još je bitnija stvar sama želja da nešto što nije dobro promijeniš. Jer ako nemaš želje za promjenom džaba ti svi Andrići, Selimovići, Krleže, Coelha i svi ostali wannabe navedenih kao ja. Sve za što u tom slučaju mogu poslužiti jest ubijanje vremena dok čitaš što imaju za reći.

Jednom kad je želja tu sve ide lakše. Kao kad nešto kuhaš pa pronađeš recept u kojem naučiš bazu jela, a nakon što odradiš bazu dodaješ začine koji odgovaraju tvom nepcu. Dakle : Upoznaš sebe i pronađeš želju za promjenom kako bi stvorio bazu, a mudre misli, životni savjeti ili seminari samopomoći postanu začini koji će tvoj život dodatno nadograditi i dati mu željeni „okus“.

Naravno da ja neću prestati pisati ovakve (nekima glupe, nekima ne toliko glupe) ideje i naravno da neće nestati onih koji će takve ideje koristiti u totalno krive svrhe. Ja bih samo volio da prije nego bilo koja ideja kompletno padne u zaborav, o njoj malo promislite i procijenite jel bi ipak mogla pomoći u rješavanju nekih trenutnih ili trajnijih životnih dilema. U tom slučaju čitanje ovakvih i sličnih nebuloza nije baš totalni gubitak vremena, a opet će se možda naći i kakav citat za fejs…

 

O autoru:

Volim pisanje, fotografiju, pjesmu, 'sve što vole mladi'... Svoje misli često pretočim u tekst i nadam se da će se dio tih misli svidjeti i vama koji ih čitate... 

Pratiti me možete na Facebooku i na Instagramu

Idi na 24sata

Komentari 0

Komentiraj...
Vidi sve komentare