Sjećate se epizode "Seinfelda" u kojoj je George Constanza izbjegavao svoju djevoku kako ga ne bi mogla ostaviti? Nije joj se javljao na telefon, nije izlazio iz kuće da ga slučajno ne bi srela...
E tako se otprilike Davor Bernardić odnosi prema protivnicima u stranci.
Na jučerašnjoj sjednici Predsjedništva SDP-a očekivao se obračun predsjednika stranke s nezadovoljnicima koji su skupljali potpise na peticiju za Bernardićevom smjenom. Peđa Grbin i ekipa htjeli su izvršiti pritisak na Bernardića i povesti raspravu o njegovoj vladavini, ali i o drugim problemima u stranci.
Ali ih Bernardić nije ni htio saslušati.
Prema Grbinovim riječima, tri sata "raspravljalo se samo o formi". Pobunjenici su htjeli pročitati Bernardiću pismo sa zahtjevom za njegovom ostavkom, ali on ih nije želio saslušati. Nije ni želio primiti pismo koje nije prošlo uobičajenu urudžbenu proceduru u stranci.
A nakon svega, Grbin je obavijestio novinare da pobunjeni dužnosnici nisu isključeni iz SDP-a, već su "ekskomunicirani".
Oni su i dalje u stranci, ali na njih Bernardić i njegovi saveznici neće obraćati pažnju. Ako ih ignorira, možda sami nestanu.
Nema pisma, nema ostavke
Ako ne bude pročitao pismo, neće biti obavezan na njega se očitovati. Ako bude izbjegavao urotnike, neće ga natjerati na ostavku. Ako bježi od cure, neće dobiti nogu.
Bernardić je, makar zbog ovoga, zaslužio bodove za maštovitost. Ako ne i za urnebesnu komičnost.
Sinoćnja sjednica Predsjedništva SDP-a trebala je pokrenuti neke mehanizme promjene u stranci. Trebalo se vidjeti kako će se pobunjenici postaviti prema šefu stranke, kako će se on očitovati o njihovu zahtjevu, hoće li oni prije njega smijeniti ili on njih isključiti...
A onda se nije dogodilo ništa. Oni su došli, on ih nije htio saslušati, nije ih najurio, ali ih je marginalizirao.
Nojeva filozofija
Fantastična metoda kojom se Davor Bernardić nosi s problemima. "Zagreb je lijep po kiši" i "Ne mogu me smijeniti ako ih ne vidim".
"Pokušali smo raspravljati o sadržaju", žalio se Peđa Grbin, "pokušali smo nametnuti probleme koji se evidentno, svaki dan događaju u SDP-u. Ni o čemu od toga naši uvaženi kolegice i kolege u Predsjedništvu nisu htjeli govoriti".
Šutnja nije samo zlato. Šutnja je i spas.
"U životu kao i u medicini i medijima treba postaviti dijagnozu", nadovezao se sinoć Bernardićev mentor Rajko Ostojić.
I doista, kao liječnik, nije mogao upotrijebiti bolji naziv kojim bi opisao ono što se trenutno događa u SDP-u. To doista jest dijagnoza.
Lagano kočenje
SDP je devastiran od samog vrha, rasturen od dna. I uhvaćen je u trenutku kad se ne rješava ništa dok se događa apsolutno sve. Na djelu je javna pobuna protiv predsjednika stranke, dužnosnici iskazuju javni bunt, članstvo je (u)zbunjeno, birači demoralizirani, predsjednik stranke praktički je "hodajući mrtvac", u stranci, kao i na političkoj sceni, SDP-u se pišu epitafi, očekuje se šok terapija dok stranka lagano klizi u katatoniju.
A Bernardić ne želi ni pročitati pismo kako se ne bi trebao na njega očitovati. Ne želi saslušati kritičare, kako im ne bi morao odgovoriti. Ne želi vidjeti pobunjenike, kako ih ne bi morao izbaciti.
Kano klisurina
Ima još jedna epizoda "Seinfelda", ona u kojoj George Constanza čini sve kako bi namjerno isprovocirao otkaz i tako prihvatio bolju poslovnu ponudu. Slično pokušavaju učiniti Grbin, Siniša Hajdaš Dončić, Vojko Obersnel i drugi zavjerenici protiv Bernardića.
Pišu pisma, daju intervjue, dolaze na sjednice, pišu Facebook statuse, viču i urlaju kako bi privuklu Bernardićevu pažnju i naveli ga da napokon nešto poduzme. Pa makar ih isključio iz SDP-a, čime bi im dao argument da je autokrat.
Ali Bero je postojan kao klisurina.
On samo želi da ga ostave na miru. Čini sve da ignorira podražaje.
Stanje u SDP-u doista se pretvorilo u skeč. Na koji se ne umire od smijeha, nego rezignirano okreće očima. Komedija se nastavlja.