Nije lako napisati nešto o ženama da ne izgleda kao ulizivanje. A žene, jasno, mrze ulizivanje. Rekla je jedna kolegica - napiši kako je, nemoj ništa uljepšavati. Pa evo ga. 

Nemoguće je napisati nešto o ženama bez da se oda priznanje majkama - koje brane svoju djecu poput lavice koja brani mlade od nasrtaja nekog nasilnika na afričkoj stepi. Ona ne razmišlja racionalno, proračunato. Ona hrabro ulazi u sukob makar i s jačim protivnikom. Drži gada podalje od svoje djece po cijenu svog života i najveće žrtve. To je prava snaga žene. Mužjaci se obično povlače pred takvom iskonskom snagom. Nemaju to u sebi. 

Nemoguće je nešto napisati o ženi da se ne spomene seks. O, Bože, hvala ti na tom vrhunskom dizajnu! Ti zanosni bokovi, grudi i ono što dolazi odozada. Ma kakav Porsche, Ferrari ma ništa od Božjih stvorenja ništa nije toliko lijepo kao žena. Dizajn koji nas baca u trans. Zato smo opsjednuti. Vraga ne razmišljamo o tome. Ali, nije pristojno, treba se suzdržati i ne misliti na to. 

Žene imaju principe od kojih ne odustaju. I imaju stav. O svemu. Kritične su nadasve. A opet, nikada mi neće biti jasno kako padaju na štoseve nekih fićfirića dok im govore svakakve gluposti na šanku. E to mi, fakat, nikad neće biti jasno.  

Nemoguće je pisati o ženama, a ne reći ništa o prevari. A muškarci jako dobro znaju kako se to radi. Znaju i žene. U tome smo slični. Teško je čovjeku uopće shvatiti da je varanje ponekad krivi pogled, krivi kanal na televizoru, misao koja razara i rastura povjerenje. 

A tek grijeh propusta. Tu muškarci posebno briljiraju. Ne planiraju, ne pamte, ne vode računa. Zaista smo krivi. Ali, bojim se da tu nema puno pomoći. 

Bilo bi nepristojno ne odati priznanje za sve one hrabre žene koje su se borile za ljudska i ženska prava i žrtvovale se za opće dobro. To je kvaliteta koja nadilazi spol, no zaslužuje poštovanje i podsjeća da borba za pravdu nije uzaludna. 

Teško je napisati nešto o ženama, a ne spomenuti brak. Zajednicu dvoje ljudi koji zajedno prolaze kroz sito i rešeto. Toplinu doma i tijela. Papir naravno nije važan već obećanje i odluka da ćemo stajati jedno uz drugo kroz sve. Shvatiti da smo u istoj kaši, ljudi koji griješe, ali i uče na pogreškama. Boriti se za nekoga čak i kad zastrani, voljeti ga i tada. I doista, žene su uglavnom te koje vraćaju stvari na početak. Pokušavaju popraviti i spremne su oprostiti. No i za to postoji granica, pa tako i one nepopravljive ponekad treba pustiti da budu sami. 

Kako napisati nešto o ženema, a ne reći ništa muškarcima. Kako može muškarac očekivati poštovanje od žene, a da joj ne daje ljubav. Zato volite svoje žene kao da vam ovisi život o tome. Sve ostalo se slaže samo po sebi.

Zato svim ženama danas želimo izraziti svoje poštovanje i ljubav.