Prije nekoliko mjeseci, majka Kolinde Grabar Kitarović iznijela je u tjedniku Globus zanimljivu anegdotu o tome kako je njezina kćer na kraju prvog polugodišta sedmog razreda dobila četvorku iz tjelesnog odgoja, jedinu četvorku u imeniku. Nakon toga, danima je trčala oko igrališta kako bi na kraju ipak zaradila i tu jedinu peticu koja joj je nedostajala među ocjenama.
A tom istom, reklo bi se štreberskom upornošću, predsjednička kandidatkinja HDZ-a proteklih mjeseci odrađuje sve postaje svog hodočašća na Pantovčak.
Prije par dana ukazala se u Međugorju na veličanstvenom dočeku Marina Čilića.
Istoga dana bila je na privatnoj audijenciji kod kardinala Bozanića.
Ovoga ljeta uslikala se s generalom Antom Gotovinom u njegovu tunogojilištu.
Usput je svratila do Sinja gdje su je alkari proglasili novom predsjednicom Republike.
U Kninu je kao "predsjednička kandidatkinja, hrvatska državljanka, Hrvatica, vjernica i osoba koja duboko poštuje žrtvu koju su položili hrvatski građani da bi Hrvatska bila slobodna" mirno odslušala zvižduke premijeru Milanoviću i predsjedniku Josipoviću.
A ovih dana pohvalila se da je kao studentica na radu u Ministarstvu vanjskih poslova ratne 1992. godine svake večeri stojeći, s rukom na srcu, odslušala himnu na kraju emitiranja televizijskog programa. I onda otišla na spavanje.
Post-it kampanja
I kao što neki ljudi s frižidera skidaju naljepnice s obavezama za taj dan, tako savjesna Kolinda skida s dnevnog reda sve obaveze koje mora izvršiti u procesu izgradnje statusa autentične HDZ-ove kandidatkinja.
Trudi se opaliti kvačicu pored svih stavki: posjet ratnom, pa onda i sportskom heroju, počast Domovinskom ratu, odanost vjeri i Katoličkoj crkvi, privrženost Hercegovini, uzdizanje obitelji, posvećenost tradiciji.
I naravno, u Međugorju se uz Kolindu našao i Thompson, kao dio obaveznih likova u mozaiku novokomponiranog tradicionalizma. Bez njega to naprosto ne bi bilo isto.
Noć vještica
Da smo zločesti, mogli bismo ovu Kolindinu (pred)kampanju usporediti s prerušavanjem u Noći vještica: kada jedna uglađena, pristojna, liberalna i suzdržana veleposlanica poslušno navlači na sebe kostim "autentične hadezeovke".
Kao takva, ona se mora uklopiti u okvir kandidatkinje desnog centra, pa makar je na silu tamo ugurali. Međutim, ono što je zamišljeno kao animiranje biračkog tijela desnice, uglavnom liči na mehaničko odrađivanje formalnosti.
Kao što je brojala krugove po igralištu da bi zaradila svoju peticu, tako Kolinda jurca domaćom i iseljenom Hrvatskom u potrazi za identitetom.
I doima se prirodno i opušteno kao svojedobno Dražen Budiša s klarinetom.
Ideološki milje
Ali što se mora, nije teško. Kad je najavljivao Kolindinu kandidaturu, Tomislav Karamarko imao je potrebu naglasiti kako ona "pripada HDZ-ovu ideološkom miljeu", kao da to nije bilo razumljivo samo po sebi.
Upravo zato ona se sada tako grozničavo trudi uklopiti u taj milje.
Mora se izgraditi kao kandidatkinja kojoj se neće moći pronaći zamjerka, niti nabiti na nos zanemarivanje ne samo konzervativnih i tradicionalnih, nego i novokomponiranih nacionalnih vrijednosti kako ih zamišlja Karamarkov HDZ. Domovina, vjera, obitelj, nacija, krv i tlo.
S obzirom da je svojom pojavom, diplomatskom karijerom i izostankom bilo kakvog relevantnog mišljenja Kolinda sama po sebi usidrena u centru, organizatori njezine kampanje ulažu poseban trud da je pogurnu prema desno.
Da je namažu ratnim bojama.
Hoće li tako prerušena Kolinda uspjeti uvjeriti svoje bazično biračko tijelo da doista "pripada njihovu ideološkom miljeu" i da nema potrebe da rasipaju glasove na "autentičnog" Milana Kujundžića?
I kakve će posljedice ovo isforsirano koketiranje s desnicom, Crkvom i Thompsonom ostaviti kod birača centra kojima je Kolinda sve do sada izgledala i zvučala primamljivo?
U ovome trenutku sigurno je samo da Kolinda kao kandidatkinja dosad nije bila uvjerljiva. Dilema je samo u tome je li bila gora kao konzervativna ili kao liberalka.