"Bit će to vrlo intenzivan put kojem se veselim i ne veselim. Bit će naporan, ali netko to mora napraviti".
Jadan Zoran Milanović.
Dvadeset i četiri sata gužvat će se u ekonomskoj klasi prema Australiji. Sjedit će pored uznojenog Japanca koji grozomorno kašlje. Zalijevat će leksaurine litrama crnjaka, pokušavajući barem malo zaspati skvrčenih nogu. Čekat će u redu za avionski wc, žicati stjuardesu da ga drži za ruku dok prolazi kroz turbulencije, oduzeti Kotromanović će mu sliniti na ramenu, a žena se zgražati nad hranom koju im poslužuju.
A onda, kad se premijer konačno dočepa Australije, u četiri ujutro prestravit će ga dreka kakadua. Potom će ga uloviti tjeskoba od pomisli da balansira na rubu svijeta. Pa će se panično mazati kremom protiv sunca. A zatim će ga odvesti da pogleda Pavelićevu sliku u Hrvatskom klubu.
Gdje će tamošnjim Hrvatima rastumačiti sve o Bleiburgu i Teznom, o Jasenovcu i Drugom svjetskom ratu, kao i o tome da "do osnivanja NDH nije bilo masovnih egzekucija u Europi".
Očekuje se da bude toplo pozdravljen.
Velika žrtva
Bit će to, kao što se vidi, velika žrtva za premijera Milanovića, možda još veća za one koji ga tamo očekuju, ali kako i sam kaže, netko i to mora napraviti.
Netko mora pobjeći od tko zna kojeg po redu rebalansa proračuna, od Karamarka i Linića, od sindikata i novinara.
Netko mora otići u tu Australiju i na taj Novi Zeland, pogotovo zato što je tamo nedavno bila Ruža Tomašić. A kad već ide Milanović, mora s njim otići i Kotromanović. Da se još malo priuči engleskom.
Na tom dvotjednom putovanju imat će samo jedan razgovor na državnoj razini, s novozelandskim premijerom, čija zemlja ujedno snosi troškove posjeta Novom Zelandu, dok će ostatak ekskurzije po Australiji platiti hrvatski porezni obveznici.
Nadamo se da je Linić i to ukalkulirao u rebalans proračuna.
Nitko nije skroz siguran zbog čega Milanović ide na taj put i to baš u ovo vrijeme. Neki kažu da ide žicati investicije od dijaspore, drugi da ide žicati glasove od dijaspore, treći kažu da vodi suprugu (i Kotromanovića) na egzotično putovanje, četvrti zaključuju da bježi od brutalne svakodnevice.
Peti kažu neka samo ide, neće nam previše nedostajati. Niti će se osjetiti njegov izostanak.
Bijeg od stvarnosti
Kako god bilo, ovo izgleda kao državničko putovanje, prilično nepotrebno, besmisleno i previše luksuzno u situaciji kad se premijeru gleda čak i let od Sarajeva do Krka. Da je Milanović na ovo putovanje poveo makar ministra gospodarstva, umjesto ministra obrane, možda bi sve to imalo neku svrhu.
Ovako, to izgleda baš kao ekskurzija. A još više kao bijeg od stvarnosti.
Bila bi ovo dobra prilika da Gordan Maras i sada izjavi kako "nitko normalan ne bi išao sada na dvotjedno putovanje u Australiju, a u Vladi sjede normalni ljudi", kad već premijer nije parafrazirao samog sebe i zaključio da će "biti naporno ostati u Hrvatskoj na rebalansu proračuna, ali netko i to mora napraviti".
Ako se već mora žrtvovati, on će to radije učiniti u avionu za Australiju.
Poput mnogih drugih Hrvata.