"U krizi se poznaju lideri", poručuje nam u kampanji Andrej Plenković.

A kako se poznaju? Tako što prebacuju krivnju na koga god stignu.

Sjetimo se, za poraz na europskim izborima Plenkoviću je bio kriv "crni labud". Dogodilo se, kako je to objasnio premijerov guru Robert Kopal, "nešto što ne znamo da ne znamo". Iako se, zapravo, iza tog "crnog labuda" upiralo prstom u Milijana Brkića.

Zatim, za poraz na predsjedničkim izborima HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović krivi su bili Most i Miroslav Škoro koji su , reče Plenković, "pozivali svoje glasače da ne izađu na izbore ili da u drugom krugu prekriže listić". "Oni su zaslužni što imamo SDP-ova kandidata na Pantovčaku", istaknuo je Plenković.

Zaslužni - krivi.

Novinari krivi

U aktualnoj kampanji za predsjedničke izbore Plenković je, liderski, optužio medije i novinare da prenose oporbene provokacije i zalažu se za pobjedu oporbe na izborima. 

Potom je optužio oporbu da želi "profitirati na pandemiji koronavirusa", dok su njegovi suradnici aludirali na to da je oporba kriva za politizaciju Nacionalnog stožera civilne zaštite kojemu nitko ne vjeruje, a slijedom toga i za ponovno širenje koronavirusa.

A onda kad nije kriv stožer, kriv je virus. 

No jučer je Plenković uperio prst u još jednog krivca - Zorana Milanovića.

Milanović kriv

Na primjedbe Davora Bernardića da je žurio s izborima kako bi profitirao od krize s koronavirusom, predsjednik HDZ-a objasnio je kako datum izbora nije birao HDZ, nego predsjednik Republike.

"Što se tiče nas, mi smo rekli da je odluka na njemu da odabere datum izbora, a ne na nama. On je odabrao predzadnji ustavni termin. Jedini kasniji termin je mogao biti 12. srpnja. Izbori su mogli biti i u nedjelju, 21. lipnja. Ta odluka nije bila do nas", kazao je Plenković.

Svejedno, predsjednik države morao je birati termin izbora koji mu je nametnuo Plenković raspuštanjem parlamenta. Premijer se žurio na izbore jer mu je tada to najbolje odgovaralo, neovisno o upozorenjima da bi se pandemija mogla vratiti i ugroziti legitimitet izbora.

Milanović nije imao mnogo izbora, iako je registrirao svoju primjedbu kako ljetni izbori nisu uobičajeni ni najbolji.

Ipak, Plenković ne može priznati da je kriv za raspisivanje izbora u doba korone. Jer ih on formalno nije raspisao. "Nisam ja, Milanović je".

Eto, tako se u krizi ponašaju lideri.

Prisvajaju zasluge, a delegiraju krivnju.

Plenković nikad nije kriv

Nikada u svom liderskom mandatu Plenković nije priznao da je kriv za poraz svoje stranke, za neuspjeh, pad rejtinga, za neke političke greške, za promašaje i budalaštine. Kamoli za afere, skandale, korupciju, nepotizam, sukob interesa...

Martina Dalić je, recimo, platila za aferu Borg. Ne i premijer koji nije samo bio osobno povezan s akterima afere, već je i snosio političku odgovornost za sve što se događalo.

Niti je bio kriv što je na europskim izborima kandidirao bezvezne anonimce i posvađao se sa strankom, niti je bio kriv što se na Kolindinoj kampanji (osim njezina katastrofalnog mandata) slomila frustracija zbog Plenkovićeve vladavine, a nije kriv ni što je Hrvatska morala ići na ljetne izbore u jeku pandemije.

Lako je biti lider

Niti je kriv za politizaciju Kriznog stožera u kojem su jedni bili HDZ-ovci, a drugi se tako ponašali. Kriva je opozicija.

Lako je biti lider u krizi koju rješavaju drugi ili za koju su odgovorni drugi.

Što će biti ako Plenković izgubi parlamentarne izbore? Vjerojatno će biti kriv virus. Ili HDZ. Ili glasači koju su ga izdali. Ili Škoro koji ga je ugrozio. Ili Milanović koji je pomagao oporbi. Sigurno neće biti kriv Plenković.

On će samo pričekati da mu netko složi postizbornu koaliciju. I napravi ga liderom.