Političke bitke unutar HDZ-a uvijek su bile brutalne. Ta je stranka baš posebna u obračunu s neistomišljenicima. Još od vremena u kojem su Mesić i Manolić krenuli na pokojnog dr. Tuđmana. Zna se da na Trgu žrtava fašizma nema milosti za poražene. Sanadera je (zasluženo) smaknula Jadranka Kosor. Pa je nju, na glavu, iz stranke izbacio Karamarko. Ovog je dočekao Plenković. I na koga je sad red?
Za neku jasniju usporedbu može se reći da su frakcijske borbe u SDP-u poput lupanja jastucima po glavi. Dramatični dvoboj eunuha. Osim jedne epizode: kad je Milanović micao Slavka Linića, pa su kod prvog iskočili atavizmi dalmatinske Zagore a kod drugoga instinkt pravog predatora s Grobničkog polja.
Kad je Plenkiju trebalo stabilnosti i podrške u stranci, prijatelj Stier bi se malo izmaknuo, kaže - iz principa. Ne baš diskretno. Vrlo javno. Da svi to vide i znaju. I ne baš prijateljski. I sad je učinio isto
U ovoj makljaži zbog sasvim neporočne i dobronamjerne Istanbulske konvencije Plenkijeve protivnike u stranci predvodi Davor Ivo Stier.
Uglavnom, konačni je to kraj prijateljstva i političkog savezništva Andreja i Davora. Dvojice tipova koji su odrasli na različitim stranama svijeta i koji su se formirali u sasvim drukčijim okolnostima. Plenković na tradicijama građanske ljevice u Hrvatskoj, a drugi na ustaškoj ideologiji u izbjeglištvu četvrti Flores u Buenos Airesu. Njih bi i dr. Tuđman priznao kao ogledni primjer pomirenja djece ustaša i partizana u novoj, demokratskoj Hrvatskoj. A Stier je načeo taj odnos svojom naglom ostavkom na ministarsku funkciju u lipnju 2017. nakon što je bio uz Plenkovića dok je trajala operacija “maknimo Tomicu Karamarka”. Smetalo mu je što je u koaliciju usisao HNS a ispljunuo Most.
Ukratko, kad je Plenkiju trebalo stabilnosti i podrške u stranci, prijatelj Stier bi se malo izmaknuo, kaže - iz principa. Ne baš diskretno. Vrlo javno. Da svi to vide i znaju. I ne baš prijateljski. I sad je učinio isto. U društvu naše predsjednice.