"Godinu dana Andreja Plenkovića", komentirao je jutros SDP-ov Rajko Ostojić, "obično je mazanje očiju".
To se, složit ćete se, nije moglo reći za Tomislava Karamarka.
On je, za razliku od svog nasljednika, makar bio vjerodostojan.
Ovoga tjedna navršava se točno godinu dana otkako je Andrej Plenković, kao jedini kandidat, zamijenio Tomislava Karamarka na čelu HDZ-a. I u tih godinu dana uspio je napraviti sve ono što Karamarko nije.
Izbacio je Most, rasturio je oporbu, satrao SDP, dogovorio izbacivanje Tita iz Zagreba, tolerirao "Za dom spremni" u Jasenovcu, pridobio manjine i ponekog SDP-ovca, pretvorio HDZ u najpopularniju stranku, a sebe promovirao u najomiljenijeg političara.
Za kojeg je Milorad Pupovac svojedobno izjavio da se "takvi kao on plaćaju suhim zlatom".
No Plenković je u ovih godinu dana učinio ono što je Karamarku najmanje polazilo za rukom - eutanazirao je hrvatsko društvo.
Oporba u podrumu
Pobrojimo ukratko što se sve napravilo u Plenkovićevu mandatu: smijenio je Nadzorni odbor HRT-a koji je otkrio kriminal na javnoj televiziji, uveo je u zakon mogućnost smjene javnog pravobranitelja koji bi trebao kontrolirati vlast koja ga sada može smijeniti, rastezao je odredbe Ustava, prkosio zakonima i političkim uzusima, pokoravao institucije, štitio plagijatora u Vladi, tolerirao šovinističke ispade članova svoje stranke, paktirao s Hasanbegovićem i Bandićem, slao oporbu u podrum, priveo šefa DORH-a na presicu, ohrabrivao uhićenja zbog verbalnog delikta...
E sad zamislite da je sve to učinio Karamarko.
I usporedite reakciju društva, javnosti, medija, civilnih udruga, građana na ono što se radi pod Plenkovićem, s reakcijom društva na Karamarkove ispade.
Pupovac drži svijeću
Od Karamarka su svi bježali, Plenkoviću se svi guraju u koaliciju, od HNS-a do manjinaca, inače vrlo glasnih u području zaštite ljudskih prava, antifašizma, demokracije, Ustava i zakona.
"Drugačiji je predsjednik stranke, drugačija je vlada, drugačije je političko usmjerenje. HDZ se od izbora pomaknuo političkom centru. A odlukom da promijeni koaliciju, to pokazuje novi smjer HDZ-ove politike", izjavio je Milorad Pupovac za N1 televiziju, političar koji drži svijeću HDZ-u u mnogim spornim pitanjima i unatoč neriješenim temama kao što su HOS-ova ploča u Jasenovcu i Trg maršala Tita u Zagrebu, u komplotu s Hasanbegovićem.
Orsat Miljenić, u posljednje vrijeme najglasniji SDP-ovac, upozorava kako je "problem što je Plenković nastavio Karamarkov put u zatiranju ljudskih prava u zemlji".
Atmosfera izvanrednog stanja
Protiv Karamarka se izlazilo na ulice, brujale su društvene mreže, odmicanje od njegova HDZ-a bilo je civilizacijsko pitanje, nevladine udruge su bile glasne, u društvu je praktički vladala atmosfera izvanrednog stanja.
Sada Plenković radi iste, pa čak i neke gore stvari od Karamarka, i unatoč svemu postojano osnažuje svoj status u vlasti.
Kad je stjeran u kut premijer običava reći da "nije impresioniran". Pa zašto su onda svi impresionirani njime?
Tomislav Karamarko mislio je ono što je govorio i provodio je politiku kakvu je propagirao. Sa svim onim crnojama i hasanbegovićima i tepešima i petrovićima i tko zna kime sve. Od njega smo točno znali što možemo očekivati.
Od Plenkovića baš i ne znamo.
Najčešće očekujemo nešto bolje, a sve češće dobijemo nešto još gore. Umotano u celofan.
Otupio kritiku
Takav stav umrtvio je i inače previše pasivno društvo. Paktiranje liberala i manjina s njegovim HDZ-om otupilo je oštricu društvene kritike, a oni koji su urlikali protiv Karamarka sada gunđaju i mrnđaju protiv Plenkovića.
A pomaka zapravo i nema: kurikularna reforma je, kako smo vidjeli, brutalno falsificirana, nova ministrica angažirana je kao smokvin list bez pretjerane samostalnosti, antifašizam i dalje trpi udarce (SDP prigovara da je izbačen čak i iz Strategije nacionalne sigurnosti), Hasanbegović je utjecajniji nego prije, mulja se oko Agrokora, ne obazire se više na obećanja oko Ine i najave u vezi HEP-a, zdravstvo je pred kolapsom, a iz Hrvatske i dalje odlaze na tisuće ljudi.
Zamislimo da je tako bilo pod Karamarkom.
Rasteže Ustav
Koji je ignorirao zakone kad su u pitanju bili branitelji, a njegov nasljednik rasteže Ustav i montira zakone kako njemu odgovara. Jedan je ušutkivao oporbu, drugi je trpa u podrum.
I dok je Karamarko prodavao strah, Plenković prodaje maglu.
A negdje u toj magli zagubio se onaj društveni naboj koji je Karamarko tako uspješno, gotovo brutalno raspirivao.
Iz ove perspektive, nije prevelika mudrost konstatirati da je Andrej Plenković uspješniji predsjednik HDZ-a od Karamarka. Podigao je stranku, izbacio Most, presložio se u Saboru, rasturio oporbu, kupio manjine, presudit će uskoro Titu, pojačao kontrolu nad represivnim aparatom, ustanovio hegemoniju u Vladi, osnažio vlastiti kult ličnosti...
I pretvorio Hrvatsku u svoje igralište.
Tomislav Karamarko to ni suhim zlatom ne bi mogao platiti.