Svi uvijek govore da to nije isti HDZ.
Ivo Sanader je govorio da je njegov HDZ nije isti kao onaj Franje Tuđmana. Izbacio je njegove slike iz Središnjice, zavadio se s njegovom obitelji, odrekao njegovih ljudi, ispričao se zbog njegova političkog nasljeđa.
Jadranka Kosor tvrdila je da njezin HDZ nije isti kao Sanaderov. Pa je izbacila njegove slike iz Središnjice, strpala ga u zatvor, otjerala njegove najbliže suradnike i distancirala se od njegova političkog nasljeđa.
A sada je istu priču prodao i Tomislav Karamarko. Mrtav-hladan ustvrdio je da njegov HDZ nije isti kao onaj HDZ koji je 2009. godine glasao za uvođenje dvojezičnosti u Vukovaru. “To je bio HDZ prije mog dolaska, ovaj HDZ se s tim ne slaže”, objasnio je šef stranke. “Ovo nije drugi HDZ, ali je drugačiji”.
Drugačiji, ali opet isti.
Prepisani recepti
Baš kao što je Sanaderov HDZ baštinio mnoge elemente tuđmanizma - korupciju, autokraciju, kult ličnosti, podilaženje tajkunima - a Kosoričin HDZ nastavio putevima sanaderizma - obračun sa stranačkim protivnicima, ortakluk s Bajićem, gušenje unutarstranačke demokracije - tako je i Karamarkov HDZ na primjeru prepisao recepte iz 2000. godine.
Vukovar je postao nova splitska Riva, Stožer za obranu Vukovara je nekadašnji Stožer za obranu digniteta Domovinskog rata, ćirilica su haške optužnice, Tomislav Josić je novi Mirko Čondić, Zvonko Bušić je novi "heroj, a ne zločinac", Karamarko je novi Ivić Pašalić, vlast je opet "protunarodna", biskupi su pod punom ratnom spremom, odluke u skladu s Ustavnim zakonom o manjinama proglašavaju se "nezakonitim" kao što je to bilo i s Ustavnim zakonom o suradnji s Haaškim sudom, a HDZ ponovno huška branitelje i manipulira uspomenama na Domovinski rat.
Istina, ovaj HDZ je drugačiji, samo još gori.
Izručivanje naših
Doduše, nastala je mala zbrka oko pitanja izručenja hrvatskih državljana. Prije deset godina HDZ se bunio zbog izručivanja hrvatskih optuženika haškom sudu, a danas zamjera Vladi što onemogućava izručenje Josipa Perkovića Njemačkoj.
Sve ostalo kao da je precrtano iz prastarih hadezeovih priručnika "Kako rušiti SDP s vlasti".
Ne na gospodarskim temama, na nezaposlenosti i beznađu, kako je to bilo i u prvom navratu kad je SDP došao na vlast i dogurao do 420 tisuća nezaposlenih. HDZ to ne zanima, niti u svom biračkom tijelu osjeća potencijal za eksploatiranje tih tema.
Uvijek su tu Srbi i gejevi, ćirilica, vjeronauk i Zdravstveni odgoj, branitelji i njihovi osjećaji, Domovinski rat i njegov dignitet, ignoriranje Ustavnog zakona o suradnji s Haagom kojeg je u Saboru usvojio Tuđmanov HDZ, bježanje od dvojezičnosti u Vukovaru koje je izglasao (tada već) Kosoričin HDZ.
Šuplja glava
Ali Karamarko je svejedno ovih dana osjetio potrebu obraniti se od novinarskih napada: "Ne tjerajte me da razmišljam glavom svojih prethodnika". Osim ako se ne radi o brončanoj glavi Franje Tuđmana koju tegli naokolo.
I tako, koliko god se HDZ mijenjao, nekako je uvijek ostao isti. Često još gori.
Kad je vodio u Europsku uniju, širio je korupciju. Kad se odricao korupcije, poticao je nacionalizam.
Kad se Karamarko danas zalaže za poštivanje EU zakonodavstva, negira hrvatski Ustavni zakon. Kad govori o važnosti poštivanja pravne države, tvrdi kako hrvatski sudovi nisu kompetentni za suđenje Josipu Perkoviću.
Kad se poziva na hrvatske zakone, prešutno (i s odobravanjem) promatra kako se u Vukovaru krše zakoni, čekićem udara na državne institucije, na Ustav i zakone.
Zakone koje je Karamarko kao ministar policije svojedobno štitio.
Uglavnom, kamo god se okrenuo, HDZ nekako uvijek osvane na istom mjestu. Okružen stožerašima ili zatvorskim čuvarima.