"Problem je u tome što metkovska skupina želi izvanredne izbore, valjda po naputku HDZ-a, i zato nema odluke o tome s kim će Most formirati Vladu", izjavio je uvijek glasni Stipe Petrina u današnjem intervjuu za Slobodnu Dalmaciju.
Prijevremeni izbori tako su na velika vrata provalili u političke kalkulacije nakon dvotjednih pregovora, lomova, raskola, koketiranja s velikom koalicijom i vladom stručnjaka...
I vrijedi vidjeti kome bi oni odgovarali.
Stipe Petrina se već pribojava da bi na novim izborima Most nestao, ali je puno zanimljivije vidjeti što bi novi izbori značili za HDZ. Konkretnije, za njegova predsjednika.
Tomislavu Karamarku, najvećem gubitniku među pobjednicima, novo miješanje karata sigurno bi odgovaralo. Ako ni za što drugo, a ono makar u svrhu skretanja pažnje s njegova posve izvjesnog dekapitiranja u HDZ-u.
Bolje da se stranka bavi Zoranom Milanovićem nego njegovom glavom, da se pale lomače za crvene vragove nego da se diže hajka na neuspješne predsjednike u vlastitim redovima.
Ili još konkretnije, bolje da Karamarko još malo urla na izborima, nego da Milijan Brkić urla na njega. Dok mu se iza glave šuljaju Stier i Plenković.
Karamarku kao osuđeniku na smrt nipošto nije na odmet kupiti još malo vremena.
Kupuje još malo života
Jer, eto, ako Most krahira na ponovljenim izborima, dio glasova sigurno će se odliti i prema HDZ-u. A Karamarko je ovih dana upozorio kako mu je na izborima čak sedam mandata pobjeglo u prosjeku za kojih tristotinjak glasova.
Možda mu se sad oni vrate.
S tim sedam mandata na ponovljenim izborima osvjetlao bi obraz. Pa bi mu skinuli glavu sa zamrznutim osmijehom na licu.
Znači, novi izbori za Karamarka bi značili makar kupovanje vremena, ako propadne varijanta s velikom koalicijom ili vladom stručnjaka, u koju on svejedno nije pozvan. Zbog toga se on svakoga dana gura pred novinare, pokušavajući se nametnuti kao šef HDZ-a.
Možda ga netko shvati ozbiljno.
Začepiti rupe
S druge strane, HDZ-u bi novi izbori pružili novi pokušaj osvajanja vlasti, premda je ta stranka u silaznoj putanji još od predsjedničkih izbora, odnosno otkad je Karamarko proglasio dvotrećinsku pobjedu.
Stranka stigne začepiti neke rupe, smijeniti Josipu Rimac, vidjeti gdje je kiksala, promijeniti taktiku i retoriku pa se nadati najboljem.
Budući da se trenutno svakim novim krugom pregovora i novim raskolima u Mostu sve više udaljava od vlasti, raspisivanje izbora nije najgore rješenje.
Sa SDP-om je situacija drugačija. Zoran Milanović, koji nam se zadnji puta ukazao na prozoru Kotromanovićeva stana, ima dva problema.
Prvo, nema više Alexa Brauna. Drugo, SDP je trenutno puno bliže formiranju većine. Milanović ima puno više za izgubiti nego Karamarko.
Ali za razliku od šefa HDZ-a, Milanović ima momentum. Od gubitnika se prometnuo praktički u izbornog pobjednika i da je kampanja trajala još malo, možda bi uspio popabirčiti još više mandata. I kad smo već kod toga, ne bi mu bilo zgorega u kampanji još malo iskoristiti Karamarka da si podigne rejting.
Poslije bi moglo biti kasno.
Glasovi ljevice
Osim toga, prema izračunima sociologa Dragana Bagića, Most je na izborima uzeo dobar dio glasova ljevici. Raspadom Mosta kojeg Petrina najavljuje možda bi se ti glasovi vratili SDP-u. Ili bi se pak prelili drugim malim strankama s kojima bi SDP onda mogao lakše formirati većinu.
A tu onda valja računati i na HRID Drage Prgometa.
Kako god bilo, novi izbori bi svakako unazadili SDP u pokušaju da prikupi još šačicu glasova za većinu, mobilizirali bi HDZ u spašavanju žive glave, dok je pitanje kako bi u tome prošao Most.
Odnosno, ono što bi od njega ostalo na startu nove kampanje.
Veliku ulogu svakako bi odigrao dojam koji je ta stranka ili organizacija ostavila u pregovorima.
A taj dojam nije dobar: neodlučnost, kolebanje, raskoli, autoritarno izbacivanje, nedemokratsko marginaliziranje zastupnika u korist Nacionalnog vijeća Mosta, sumanuti ili neprovedivi programi, a sigurno i priča o velikoj koaliciji koju Most nije spomenuo u prethodnoj kampanji.
A to sve smrdi da prevaru birača i na njihovo razočaranje viđenim.
Slatka tajna
U prošloj kampanji Most je bio slatka nepoznanica koja je biračima izazivala leptiriće u trbuhu koji se obično javljaju prilikom otvaranja božićnih darova. Sada su, pak, birači vidjeli što su dobili.
I to nije baš ono što su očekivali.
Jer nikada nije.
A bez tih slatkih očekivanja i sama draž glasanja za Most neumitno slabi.
U svakom slučaju, na novim izborima HDZ i SDP bi učinili sve da zajedničkim snagama izbace Most iz postizborne jednadžbe kako bi se stvari vratile u normalu.
A reforme stavile u ladicu.