Ne znam što je to s filmovima Vinka Brešana da redovito bude pozornost javnosti. Razlog svakako može biti vezan na dosta siromašnu ponudu domaće kinematografije (filmovi su generalno skup sport, negdje između pola i Formule 1 ), ali isto tako vjerujem da je razlog i tematika kojom se njegovi filmovi bave. I kad malo razmislim, kad se spominje fraza “hrvatski film”, prvo mi na pamet pada nešto Brešanovo. “Kako je počeo rat na mom otoku” mi je, uz Pamelu i Rachel, obilježio djetinjstvo (tko je još vikao “Aleksa, skuvala sam ti pašta-šutu!” kad ste ručali tjesteninu?). 

“Maršal” mi je bio smiješan tamo gdje je svima bio smiješan, ali u zrelijim godinama sam shvatio o kakvoj se to kritici u biti radilo. “Svećenikova djeca” je graničio s kontroverzom, obzirom da je poprilično oštro bocnuo u instituciju Crkve i naravno da reakcija s njihove strane nije izostala. Crkva stvarno treba poraditi na vlastitiom PR-u, obzirom da je praktički svaki svećenik javno lice, a daju se isprovocirati lakše nego politički korektni vegan. 

Sad nam se u našim velebnim kino-dvoranama prikazuje njegov najnoviji uradak: Koja je ovo država. I naravno da je završio kod Stankovića na Nedjeljom u 2. I naravno da ga je Stanković pitao kako može kritizirati državu kada mu da ista država sudjeluje u financiranju filmova (Hrvatski audio-vizualni centar, jelte). S jedne strane, pitanje je na mjestu. S druge strane, filmovi su urnebesno skupi za napraviti. Čak i moji smiješni YouTube videi traže neku opremu koja nije baš jeftina za naše uvjete. 

U osvrtu, koji možete pogledati u videu, pokušavam utvrditi je li ovaj film dobro napravljen, ali i kome je namijenjen. Pa kad ste već ovdje, odvojite pet minuta vremena i doznajte je li “Koja je ovo država” vrijedna Vašeg vremena provedenog u kino dvorani.

'Osvrtnika' svakako zapratite i na YouTubeu, Facebooku i Instagramu.