Nema više ustaša i partizana, jugofila i jugoslavena, nema "tajnih i povjerljivih" gospodarskih programa, kao ni ekonomskih pitanja koja bi trebala dominirati u predizbornoj kampanji.
Sada su tu izbjeglice i migranti.
I oni bi predstojeće parlamentarne izbore trebali pretvoriti u "one issue" kampanju, u glavnu temu na kojoj se dobivaju ili gube izbori.
Po običaju, Kolinda Grabar Kitarović krenula je udarati tempo.
Nakon prvih pomirljivih izjava o tome da se Hrvatska neće prema migrantima ponašati kao Mađarska, već drugoga dana počela je dizati paniku, poručivati kako je već previše ljudi nagrnulo u zemlju, kako bi trebalo razmisliti o zatvaranju granice, spominjala je čak i podizanje vojne gotovosti Hrvatske vojske, zatim sazvala svoje Vijeće za domovinsku sigurnost, s generalima Gotovinom i Markačem, potom i Vijeće za nacionalnu sigurnost te svojim izjavama i nastupom izvršila pritisak na Vladu.
Što je HDZ, naravno, objeručke prihvatio.
Kolinda uzurpira krizu
Ne samo što je predsjednica Republike iskoristila priliku da uzurpira trenutnu krizu i nametne se kao liderica, već je omogućila svojoj bivšoj stranci da pokuša poentirati na izbjegličkoj krizi.
I tako, izbjeglice, migranti i azilanti postali su test sposobnosti Vlade, kao što su postali i glavno oružje u rukama HDZ-ove opozicije.
Premijer Zoran Milanović, koji je u samo par dana kako se val pridošlica povećavao i sam počeo lavirati u svojim izjavama, mora u prvom redu pokazati da je kompetentan upravljati krizom, kontrolirati poruke, koordinirati službe, ali najvažnije od svega, smirivati paniku i slati građanima (odnosno biračima) poruku da mu mogu vjerovati.
Prije par dana Milanović je pridobio simpatije europske javnosti i vlastitih pristalica, ali svaka vijest s terena o najezdi, nervozi, krizi, nedostatku hrane, vode i kapaciteta, ruši njegove tvrdnje o tome da je Hrvatska spremna za krizu.
I ako se ovako nastavi, migranti će Milanovića doći glave.
Međutim, ako se situacija stabilizira, priljev normalizira, a službe se uspiju othrvati sve masovnijem priljevu migranata, Milanović može upravo na ovom pitanju dobiti već izgubljene izbore.
U vrijeme krize građani traže oslonac u kompetentnom lideru.
Gubi se u sustavu
Milanović je dosad u par navrata pokazao da puno bolje funkcionira u kriznim situacijama, kao u slučaju šatoraša i stožeraša, dok je uređeni sustav ono u čemu se počinje gubiti. Iako bi, paradoksalno, upravo takav sustav Hrvatskoj sada trebao.
SDP će igrati na humanitarnu komponentu ove krize, sve dok njegova Vlada bude uspijevala obuzdati priljev migranata.
A možda u međuvremenu američki savjetnik Alex Braun uspije sklepati novu izbornu strategiju, sada kada je ova postojeća pala pod izbjeglički stampedo.
S druge strane, Tomislavu Karamarku ova izbjeglička kriza došla je kao naručena.
Dobio je priliku ne samo udarati po nekompetentnoj Vladi koja nije u stanju obuzdati priljev migranata koji bi u iduća dva tjedna trebao dosegnuti brojku od 20 tisuća ljudi, već i parazitirati na širenju straha, nesigurnosti, ksenofobije i antimuslimanske histerije, koja sve više probija put prema javnosti, onako kako izbjeglice krče put prema europskim granicama.
Bodljikava žica
Pored toga, tema nacionalne sigurnosti omiljena je tema konzervativne desnice, što je zorno demonstrirao Viktor Orban s bodljikavom žicom i vodenim topovima, ali pokazala je to i ovotjedna debata američkih republikanskih predsjedničkih kandidata koji se natječu tko će podići veći zid na granici s Meksikom.
Desnica se, što je puno gore, može mobilizirati i na takozvanoj zaštiti kršćanskih tekovina, zaštiti "naše kulture od najezde stranih elemenata", na očuvanju našeg društva od "drugih i drugačijih", od onih koji nam otimaju radna mjesta i životni prostor.
Karamarko je, prisjetimo se i toga, došao na čelo HDZ-a na valu straha koji se pronio stranačkim izaslanicima nakon pobjede Tomislava Nikolića na izborima za predsjednika Srbije, pa su pomislili kako im za obračun sa četničkim vojvodom neće biti dobar staloženi liječnik Drago Prgomet, već policajac Karamarko.
A s tim preporukama, kao i s karijerom obavještajca, šefa Ureda za nacionalnu sigurnost i ravnatelja Protuobavještajne agencije, Karamarko zajedno s policajcem Milijanom Brkićem može uvjeravati birače da bi on najbolje kontrolirao situaciju.
Može, ali neće.
Karamarko je šutio
HDZ prigovara Vladi, ali ni sam nije u proteklih par mjeseci smislio ništa pametnije od bodljikave žice, niti je Karamarko preko ljeta uopće spominjao temu nacionalne sigurnosti.
Umjesto toga, HDZ će zajedno s Kolindom, radije igrati na paniku i strah, na ksenofobiju i netrpeljivost, što nije veliko odstupanje od politike kojom se rukovodio u proteklih nekoliko godina.
On će, za razliku od SDP-a, što snažnije poricati humanitarnu komponentu ove krize i igrati na kartu nacionalne sigurnosti. Umjesto pomoći i zaštite migranata, nudit će vojsku na granicama.
Što kriza bude veća, Vlada nemoćnija, a javnost uspaničenija, HDZ može politički profitirati.
A Milanović se ne mora boriti samo s valom izbjeglica, nego i s udruženim pritiskom Kolinde i Karamarka.