Narod očajan zbog Milanovićeve bahatosti i lijenosti, te sveopće neupotrebljivosti družine iz Banskih dvora (čast rijetkim iznimkama), višegodišnje ne-bi-se-štel-zamjeriti politike Ive Josipovića, izabrao je ženu za predsjednicu Republike. Kolinda je bila gotovo idealan izbor - obrazovana, s dobrim referencama, pripadnica HDZ-a koja nije sadila tikve sa Sanaderom (barem joj se nisu obile o glavu)... Ali to je, čini se, bilo sve što smo dobili od Kolinde. 

I što ćemo dobiti. Njezin mandat će proteći u pukoj samopromociji - lovit će ribu, okopavati polja, musti krave, primati ljude na kavu, plesati folklor, slušati jadikovke, plakati nad tragedijama, veseliti se uspjesima. U sljedećih pola godine još će se nekoliko puta sukobiti s Milanovićem (što i nije neki problem), a ako Karamarko dobije kartu za četverogodišnji boravak u Banskim dvorima, bit će toliko samozatajna u kritici vladine politike da će nam se Josipović činiti kao najveći borac protiv Vladinih lezilebovića.

Znam da će dobar dio ljudi prethodno napisano doživjeti kao najcrnju herezu. Jer oni stvarno vole Kolindu i još više ne vole aktualnu vlast. Ovdje, međutim, nije riječ o ljubavi i simpatijama. Riječ je o obavljanju državničkog posla. A Kolinda, čini se, za to jednostavno nema kapaciteta. No niti to nas ne bi trebalo čuditi jer sve piše u njezinoj biografiji - puno zvučnih funkcija bez značajnijeg uspjeha.

Postoji hrvatsko predsjedničko pravilo - nakon serioznog predsjednika obvezno slijedi netko neozbiljan. Tako je Tuđmana naslijedio vicmaher Mesić, pa je stigao ozbiljan Josipović i sada se uselila Kolinda. I postavila svoju kartonsku figuru u predsjedničke odaje.Ako nešto bitno ne promijeni, propustit će priliku da je narod zapamti kao gospođu predsjednicu. Zapamtit će je “samo” kao Kolindu. A mogla je bolje. Ili ipak nije?