Izgleda da se sve urotilo kako bi Zoran Milanović ipak ostao na vlasti.
Šatoraši su navalili na policijske barikade, što je premijeru poslužilo da na press konferenciji vrati dio poštovanja svojih birača, skeptika i kritičara. Niti mu je odmoglo to što su pregovarači u Vladu stigli u vojnim odorama, što je nepojmljivo u normalnom, civilnom društvu.
Istovremeno, objavljeno je da Hrvatska izlazi iz recesije, što se pretvara u glavni predizborni slogan ove vlade, bez obzira na upozorenja ekonomista kako je Hrvatska još daleko od pravog oporavka.
Tu je, naravno, i glavni adut - Tomislav Karamarko. Njegova afera s Mercedesom izvanbračne družice, pa promptna akcija legalizacije mercedesa pred oltarom, pa izjava kako branitelji smiju kršiti zakon i razvaljivati policijske barikade, pa bojkot svečane sjednice Hrvatskog sabora povodom 25. obljetnice samostalnosti, pa crveni vragovi, pa duhovna obnova...
A tu se sjajno uklapa i kartonska verzija hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Kao savršena reklama u što se Hrvatska pretvara pod vodstvom HDZ-a: u cirkus, karikaturu i opsjenu.
A ne zaboravimo i vijest da je Veljko Marić baš jučer iz srpskog zatvora isporučen Hrvatskoj. I to, naglašavaju provladini mediji, prvenstveno zahvaljujući dogovoru Milanovića i Aleksandra Vučića.
I tko onda kaže da Milanović ne štiti hrvatske branitelje?
Slaže jednadžbu
Uglavnom, Milanović polako slaže svoju predizbornu jednadžbu. Ona, nažalost, manje ovisi o premijerovim varijablama, o uspjesima i postignućima, a više se bazira na promašajima, stupidnostima i karikaturalnim bravurama njegovih političkih protivnika.
On možda nije dobar premijer, ali pored Karamarka, Klemma i Kolinde izgleda kao državnik.
Stoga nije nikakvo čudo da Milanovićevim kritičarima, naročito one u stranci, ali i za sve one koji su se u ove tri godine uvjerili u premijerovu indolenciju, ignoranciju, bahatost i nezainteresiranost, koji su svjedočili njegovim dvostrukim kriterijima, trpjeli kadrovske rošade iz zla u gore, promatrali kako vodi zemlju u depresiju i apatiju, sve to doista izgleda kao urota.
Milanović je svojom politikom vratio HDZ u život, a sada taj isti HDZ vraća uslugu.
Ključno je pitanje može li otpisani Milanović doista profitirati iz ovog cirkusa. Može li pobijediti ili tek ublažiti poraz?
Ivica Račan imao je prije dvanaest godina splitsku Rivu i "berače kestena" i policijske specijalce zabarikadirane u Markovoj crkvi 550 dana. Imao je gospodarski rast od pet, a ne od mizernih 0,3 posto, imao je rekordni pad nezaposlenosti, izgradio je autoceste, udario temelje za buduće godine rasta.
I svejedno izgubio izbore.
Milanovića su svi već otpisali, tako da bilo što osim debakla na izborima on može predstaviti kao neku vrstu uspjeha.
Pometanje afera
Još važnije, ova parada s probijanjem policijskog kordona, Karamarkovi konstantni gafovi, kao i Kolindina imitacija predsjedničke funkcije dobro mu dođe da pomete pod tepih prljavštine iz svoje vlade.
Poput Marasova putovanja u SAD za koje ministar već mjesec dana ne želi pokazati račune, Vargino i Mornarovo muljanje s udrugama, sponzorima i putovanjima, Zmajlovićevo preseljenje, te više od svega ono već zaboravljeno Miljenićevo dijeljenje mobitela stranačkim prijateljima.
Sve to pada u drugi plan pred HDZ-ovcima i njihovim šatorašima i kartonskim predsjednicama. Ali ipak ne nestaje.
Time se samo maskiraju promašaji, afere i skandali ove Vlade, kao i indolentnost premijera koji je vratio HDZ u život i bacio svoje građane u depresiju.
Zato to doista sliči na urotu.
Švercanje modela
Milanović se uzda u Kolindu, Klemma i Karamarka kako bi natjerali njegove birače da zaborave kakav je on predsjednik Vlade zapravo bio, uzda se u rašireni strah od HDZ-a ne bi li prošvercao isti model vladanja i ponašanja. Taj model benigniji je od onog kojeg prakticira i najavljuje HDZ, ali taj model svejedno je raskolio SDP, otjerao koalicijske partnere, pasivizirao birače, deprimirao građane...
Karamarko i njegovo šatoraško-kartonsko društvo možda pomogne Milanoviću da ostane na vlasti, ali teško da će ga natjerati da se bitno popravi.
To bi već bilo previše.