Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović u Izraelu je otkrila ustaše.
Valjda je morala, inače je ne bi pustili u zemlju.
Učinila je to u govoru u Muzeju holokausta Yad Vashem, kojeg je posjetila u sklopu dvodnevnog radnog posjeta.
"Na ovom svečanom mjestu želim iskazati duboku tugu i kajanje za sve žrtve holokausta u Hrvatskoj i žrtve kolaboracionističkog ustaškog režima tijekom Drugog svjetskog rata koji je donio strašna stradanja židovskoj zajednici, ali i Romima, Srbima i Hrvatima, te svima onima koje se smatralo neprijateljima režima onog vremena", kazala je predsjednica Kitarović, kako je to preneseno na službenoj web stranici Ureda predsjednika.
U izvještaju agencije Hina stoji da je Kolinda na još jednom mjestu spomenula "ustaški režim", ali toga na njezinoj stranici nema.
Postoji samo to jedno apostrofiranje "kolaboracionističkog ustaškog režima". Jedno, ali vrijedno.
Prvo, pa ustaša
Ali nije sad toliko bitno je li Kolinda spomenula ustaše jednom ili dvaput. Bitno je da je to bilo prvi puta u njezinu kratkom predsjedničkom mandatu.
Na ustaše je, primjerice, potpuno zaboravila prilikom posjeta Jasenovcu.
Tada je punih 20 minuta upisivala svoje misli u knjigu dojmova, ali svejedno se u čitavom tom periodu nije sjetila ustaša. Na jednom mjestu je spomenula "ideologiju" koja je uzrokovala zločine, na drugom "režim koji se vezao u nacističko-fašističku Osovinu".
Nema ustaša, nema čak ni NDH.
Dvadesetak dana prije toga, na stadionu u Maksimiru hvalila je "veličanstvenu atmosferu" u kojoj je dvadeset tisuća ljudi urlalo "Za dom spremni".
A dvadesetak dana nakon toga, posjetila je Bleiburg na isti način i u istoj tajnosti kako je to učinila u Jasenovcu. I ni tamo nije spomenula ustaše.
Prevalila ustaše preko usta
Međutim, čim je kročila u Izrael, hrvatska predsjednica odmah je stvari nazvala pravim imenom. Preko usta je konačno prevalila taj teški, opori, teško neizrecivi pojam "ustaša".
Nije, naravno, otišla toliko daleko da spomene "ustašku zmiju", kako je to svojedobno učinio Ivo Josipović, ali kao što bi rekli stručnjaci, borba protiv nekog problema počinje samim priznanjem da problem postoji.
A koji to problem Kolinda ima s ustašama?
Zašto se ustručava predstavnike "kolaboracionističkog režima" nazivati ustašama? Zašto ne spomene da je "Za dom spremni" bio ustaški pozdrav, kad već tvrdi da on "povik rasizma, mržnje i netolerancije"? Zašto ustaše ne spominje kad polaže vijence na njihovo stratište?
Nego ih spominje onda kad ih više ne može (ili ne smije) izbjeći - u Izraelu.
Za sve su krivi nacisti i fašisti
Prave ustaše ne bi se sramile toga da su ustaše, iako ih Kolinda uporno izbjegava spomenuti, pa čak ih i dijelom opravdava "klasičnom revizionističkom tezom", kako je naziva povjesničar Tvrtko Jakovina, "o zločinima kao posljedici povezanosti NDH s nacističko-fašističkom Osovinom".
I što više spominje kolaboracioniste, kao u Izraelu, to umanjuje odgovornost samih pripadnika i sljedbenika ustaškog pokreta u progonu Srba i Židova. Za sve su krivi nacisti i fašisti, nikako ustaše. Oni su izmanipulirali Hrvate u težnji za neovisnom hrvatskom državom.
Pa je stoga najbolje ustaše što manje spominjati u takvim situacijama, poput Jasenovca ili na maksimirskom stadionu. Izrael je druga priča.
Na koncu, ne treba Kolindi ništa zamjeriti. Ako ništa drugo, učinila je dodatni napor u nazivanju stvari pravim imenom. Možda uskoro dođe vrijeme kad će se protiv tih stvari aktivno boriti.