Prvo je optuživala, zatim ohrabrivala, pa širila optimizam.
A sada je Kolinda Grabar Kitarović digla ruke i poručila: "Ljudi danas imaju slobodan izbor te mogu otići ako smatraju da im ovdje nije dovoljno dobro".
U intervjuu austrijskom Kleine Zeitungu predsjednica je uspoređivala slobode u današnjoj Hrvatskoj i u Titovoj Jugoslaviji, obračunala se usput s "jugonostalgičarima" te zatim naglasila kako "Hrvatskoj danas ide mnogo bolje".
A onima koji smatraju da im ovdje nije dovoljno dobro, poručila je da mogu slobodno otići.
Jer, bolje im očito neće biti.
Čini se kao da je predsjednici pukao film.
Neka ide koga smeta...
Jer, nakon što je u svojoj predizbornoj kampanji i tijekom pripreme povratka HDZ-a na vlast, iseljavanje iz Hrvatske koristila kao batinu kojom će Kukuriku vladu mlatiti po leđima, sada je onima koji žele otići iz Hrvatske širom otvorila vrata.
Još bolje, nakon što je u poslanici za Dan Državnosti u lipnju 2015. godine ohrabrivala mlade da ostanu, sada im poručuje da slobodno mogu otići.
"Mnogi se od vas pitaju: ima li smisla ostati?", zapitala se Kitarović prije godinu i pol. "Želim vas ohrabriti. Vas vidim kao predvodnike hrvatskog zajedništva. Ostanite! Učinite Hrvatsku boljom, naprednijom i prosperitetnom kako bi vi, vaši roditelji, djedovi i bake živjeli dostojanstveno".
A godinu dana kasnije, u listopadu prošle godine, u intervjuu za RTL predsjednica je rekla ovo: "Mladima nisu važni samo posao i stambeno zbrinjavanje, već i činjenica kako se oni osjećaju ovdje. Jesu li pozitivni ili negativni, jesmo li pesimistični ili optimistični. Puno njih je otišlo u potrazi za boljom budućnošću, ne samo zbog velike nezaposlenosti, već i zato što smo svi u zadnje vrijeme bili tako negativni".
Da bi jučer, u posve pozitivnom tonu, dapače naglašavajući to kao komparativnu prednost u odnosu na Jugoslaviju (?), poručila mladima i svima drugima da mogu slobodno napustiti zemlju ako smatraju da im nije dovoljno dobro..
Bitan je, eto, taj osjećaj slobode.
Odakle taj zaokret predsjednice države? I što on znači?
Nije kriva vlast, nego građani
Iseljavanje iz Hrvatske bilo je gorući problem dok je na vlasti bila Kukuriku koalicija. HDZ je to koristio kao glavni slogan u svojoj kampanji, a Kolinda obećavala brda i doline mladima, ali i blokiranima, nezaposlenima, siromašnima, depresivnima...
Sada, Kitarović o iseljavanju govori tonom uvrijeđene državnice koja odgovornost za daljnji odlazak iz Hrvatske prebacuje s vlasti na same građane.
Hrvatskoj, veli ona, "danas ide mnogo bolje", a ljudi se svejedno iseljavaju. "Oni koji smatraju da im ovdje nije dovoljno dobro, mogu ići".
Sad više nije kriva vlast. Ni predsjednica ni premijer. Sad su krivi sami nezadovoljni građani. Oni koji "smatraju" da im ovdje nije "dovoljno" dobro.
Pritom je zanimljiva njezina usporedba s Jugoslavijom. Ona ističe da ljudi iz SFRJ nisu mogli slobodno odlaziti na rad u inozemstvo, premda je ta zabrana vrijedila samo za politički nepodobne, na disidente kojima je bio oduzet pasoš.
Svi ostali slobodno su putovali, odlazili u Njemačku, SAD i druge zemlje, ostajali tamo ili se vraćali kući.
Pa evo, i sama Kolinda je slobodno otišla na školovanje u SAD 1983. godine.
Bolje ne može
Sada, pak, Kitarović tvrdi da iz Hrvatske slobodno mogu ići svi, premda je onom formulacijom o onima koji "smatraju da im nije dovoljno dobro", najviše ciljala na one kojima je Jugoslavija priječila odlazak - na nezadovoljnike.
Na sve one kojima nije dovoljno dobro u Hrvatskoj kojom vlada desnica, HDZ, Kitarović, Katolička crkva, Most i drugi.
Jer, bolje od ovoga naprosto ne može (ili ne smije?) biti.
Ovaj predsjedničin poziv naslanja se na nedavnu izjavu Milijana Brkića, sadašnjeg potpredsjednika Hrvatskog sabora, koji je onima koji se "osjećaju ugroženima u Hrvatskoj" poručio "neka odu tamo gdje neće biti ugroženi".
Konkretno, u Srbiju.
Hrvatska država neće poduzeti ništa da se taj osjećaj ugroženosti suzbije.
Predsjednica Republike sada se nadovezala na tu konstataciju.
Hrvatska je, po njezinu mišljenju, sada dovoljno dobra da bi Hrvati u njoj mogli lijepo živjeti. Tko misli drugačije, neka ode tamo gdje misli da će mu biti bolje.
Jer, neće se ni ona još dugo ovdje zadržavati...