Vrtićki blues zagrebačkog Milana B.
Pošla majka u naručju s čedom
pred sva vrata po papire redom.
nosi listu od zadnje joj plaće
i od plaće djetotova ćaće.
Pa ih nosi ravnatelju ravno,
od Milana postavljena davno ,
da im reče da nemade kuna
da im plaća više tih računa
Ne znam ženo, nije krivnja moja
nego bome to je krivnja tvoja.
Ako 'oćeš prosvjedovat tako,
idi Mili, znade baš ga svatko.
E moj Mile, jabuko sa grane
kaj sagradi zahode od zlata
minus tol'ki na papir ne stane
gurnul si nas u blato do vrata.
Ovak' ti si govorio svima:
Dajder meni, dajder ti i njima,
I fliperu žeton, neka i on ima.
Račun stiže, al' račun ne štima.
Kaj pak morem, gospe moja draga,
dijelio sam dok je bilo svima,
al' sad sve je otišlo do vraga
'ko to danas milijarde ima?
Zato moram i od beba jamit
niko neće ni lipe mi zajmit.
Uštedit ću i na najmanjima
svima bolje, a ne samo njima!
Moja gospe Zagreb ti je takav
neka plati 'ko će u njem živit.
Život taki, baš je čupav, dlakav
tak to stoji sad - tejkit ot livit.