"Budite uzori i stvaratelji", poručio je don Tihomir Šutalo braniteljima u šatoru u Savskoj u svojoj uskrsnoj propovijedi.
Dva dana kasnije Đuro Glogoški, jedan od vođa šatoraša, javno poručuje kako odbija iseliti iz kuće Ministarstva branitelja u Zaprešiću u kojoj boravi protuzakonito od početka prosvjeda.
Priznaje da u kući boravi mimo pravilnika, priznaje da on i drugi invalidi koji sudjeluju u prosvjedu borave u kući "mimo liječenja", ne bježi od toga da krši zakon, ali svejedno odbija izaći iz kuće koju je njegova udruga dobila na korištenje isključivo u svrhu liječenja ratnih vojnih invalida.
"Da vam iskreno kažem, dopis iz Ministarstva branitelja nisam ni pročitao", pohvalio se Glogoški. "A ministra Matića ne mogu ozbiljno shvatiti jer boluje od PTSP-a, nekad više, nekad manje".
Uglavnom, Đuro Glogoški na vlastitom primjeru pokazuje kako treba slijediti svećeničku propovijed. Pokazuje kakav bi uzor on želio biti.
Uzorno kršenje zakona
Ne samo da sudjeluje u neprijavljenom, dakle nezakonitom prosvjedu, ne samo da ne poštuje hrvatske zakone, policiju, Ustav, ne samo da ruši legitimnu vlast i ne poštuje resornog ministra, ne samo da koristi vlastito zdravstveno stanje kao izliku u kršenju zakona, ne samo da javno priznaje da krši pravilnik o korištenju kuće namijenjene za liječenje, a ne za prosvjed, već i odbija napustiti tu kuću po nalogu Ministarstva koje plaća sve režije i troškove.
Kome bi Glogoški mogao biti uzor?
Općenito, kome bi prosvjednici okupljeni u šatoru na Savskoj cesti više mogli poslužiti kao uzori?
I još važnije, kako ljudi koji nastupaju kao rušitelji mogu odjednom postati "stvaratelji"?
Od samog početka, bilo je jasno da je prosvjed insceniran prvenstveno u svrhu rušenja ove vlasti, počevši od ministra, pa sve do predsjednika države. Namjere su se, uostalom, mogle iščitati iz krvavo crvenog transparenta na šatoru "Oba su pala i oba će pasti".
Rušilački prosvjed
Nije to bio prosvjed za socijalna prava - jer su zahtjevi postavljeni tako da budu neostvarivi - niti je to bio prosvjed za zaštitu digniteta branitelja, jer su oni zaštićeni Ustavom i hrpama zakona. Bio je to prosvjed protiv "jugofila i jugoslavena, protiv crvenih i liberala, protiv nehrvata i loših Hrvata".
Bio je to, i još uvijek jest, rušilački prosvjed.
Glogoški i Klemm ne miču se iz Savske dok ne sruše ovu vlast.
Pa kako je onda njima zazvučao poziv svećenika da budu "stvaratelji"? Što oni stvaraju - osim netrpeljivosti, mržnje, prijetnji i atmosfere povratka HDZ-a na vlast?
Don Šutalo je ovoga Uskrsa prosvjednicima poručio i da "ne dozvole da ih se smatra jadnicima i braniteljima", već uzorima i stvarateljima, unatoč činjenici da se cijeli koncept ovog politikantskog prosvjeda svodi isključivo na eksploataciju statusa branitelja i žrtve.
Prema njihovu tumačenju, branitelji bi trebali postati povlaštena kasta, izdvojeni iz društva, jednakiji od ostalih građana. A samo iz primjera korištenja kuće u Zaprešiću, vidi se da su spremni zloupotrebljavati resurse za oporavak invalida u svrhu rušenja vlasti koja im te resurse ustupa na korištenje.
Gdje je u tome stvaranje o kojem govori don Šutalo? I kome oni mogu biti uzori?
Prokockali autoritet
Glogoški i ostali šatoraši u Savskoj prokockali su dobar dio moralnog autoriteta kojeg su hrvatski branitelji željeli imati u ovom društvu. Politiziranjem braniteljskog statusa osramotili su one koji su se borili za oslobađanje države, a ne za njezino osvajanje radi prisvajanja vlastitih privilegija.
Porukama mržnje, isključivosti i podjela, kao i nepoštivanjem institucija ove države, njezinih zakona i Ustava, prosvjednici su sami sebi oduzeli pravo da ih se naziva uzorima.
Osim, naravno, ako Glogoški i Josip Klemm ne rade na stvaranju društva u kojem bi se ovakvo ponašanje moglo smatrati uzornim.