Tomislav Karamarko razmišlja.
Točka.
To je dovoljno, barem za početak.
Ali ni to nije ono najbolje. Jer Tomislav Karamarko razmišlja o kandidaturi za predsjednika HDZ-a.
"Moram reći da ozbiljno razmišljam o takvoj mogućnosti'', rekao je Karamarko u Kninu, poručivši kako ga na takvo razmišljanje potiče stanje u stranci za koje on procjenjuje da "nije dobro".
"Stranka je, u konačnici, izgubila i europske izbore, vrh stranke dislociran je od stranačkog tijela i vode se paradigme koje ne pripadaju toj stranci", kaže Karamarko i zaključuje: "Ja, ako se kandidiram, ja ću i pobijediti''.
I zato bi trebao još jednom razmisliti. I to ozbiljno.
Jer, možda će on biti jedini koji će ozbiljno razmišljati o tome da HDZ ponovno izabere Karamarka za svog predsjednika.
Srušio svoju Vladu
Čovjeka koji je srušio svoju Vladu, koji je osramoćen napustio čelo stranke, koji je svojim odlaskom stranci automatski priuštio uvjerljivu pobjedu na izborima, a da ne govorimo o tome kako su tradicionalni HDZ-ovi jataci, od Mosta do Kaptola, svojedobno radili na tome da se Karamarka politički umirovi.
I tko onda uopće razmišlja o tome da bi se Karamarko mogao vratiti na čelo stranke?
Možda Mađari?
A možda Karamarko naprosto nije mogao podnijeti da samo Kolinda Grabar Kitarović koristi Oluju i branitelje za objavu svoje kandidature, pa se i on oglasio o svojoj.
HDZ je svojedobno jedva čekao da Karamarko ode, kome bi onda palo na pamet zvati Karamarka da se vrati? Takvi će se radije sami upustiti u rušenje Andreja Plenkovića.
I kome Tomislav Karamarko zapravo više treba?
Svileniji Plenković
HDZ je stabilniji na vlasti nego za njegova mandata. Ono čime je Karamarko zastrašivao hrvatsku javnost Plenković provodi puno finije i svilenije.
Thompson pjeva na Rivi, Tuđmanov spomenik diže se u Zagrebu, Tuđmanovi kritičari trpaju se u zatvor, oni koji pisnu protiv HDZ-a nalaze se na udaru policije, Plenković još uvijek nije otkupio Inu od MOL-a, po ulicama se slobodno skandira "Za dom spremni", taj pozdrav čak je dobio pravo građanstva, opozicija je bačena na koljena kao što je to Karamarko obećavao i nikad nije ostvario...
Ili ju je Plenković jednostavno kupio kako Karamarko nikad ne bi mogao.
Zašto bi se Karamarko uopće vratio kad je HDZ proveo sve njegove strateške ciljeve?
U redu, Plenkovićev HDZ usvojio je Istanbulsku konvenciju, ali Plenković je iz Vlade izbacio Most pred kojim je Karamarko kapitulirao.
Pobuna protiv ćirilice
U Vukovaru i dalje tinja pobuna protiv ćirilice, bez Plenkovićeve intervencije. HDZ, čak i bez Karamarka, postojano guši institucije i gazi demokraciju.
Pa ako je Karamarko već popustio pred pritiscima iz stranke i dozvolio da zbog sukoba interesa oko MOL-a podnese ostavku, Plenković nije nasjeo na te dječje igrice. On radije ignorira sve afere i kupuje svoj opstanak na čelu Vlade, a HDZ-a na čelu države.
Oni koji bi možda željeli povratak Karamarka na čelo HDZ-a nisu članovi njegove stranke, već lideri ljevice.
Zoranu Milanoviću, recimo, Karamarko je svojedobno bio injekcija političkog adrenalina ravno u srce. Koliko bi mu on sada pomogao u utrci za Pantovčak?
Ili SDP-u, koji se hranio Karamarkovim desničarima, nacionalistima, suverenistima i filofašistima, a sada jedva hvata zrak čak i nakon serije afera Plenkovićevih ministara.
Gubio je izbore
U svojoj argumentaciji Karamarko se hvata poraza na europskim izborima i odvojenosti vrha od tijela stranke. I možda je u pravu.
Samo, on je jedva uspio u dva navrata pobijediti Milanovićev SDP na euroizborima, nije ga uspio samostalno pobijediti na parlamentarnim, a dok je vladao HDZ-om Plenković i ekipa organizirali su njegovo rušenje, u čemu ga nije spasilo ni "stranačko tijelo".
Tomislav Karamarko obilježen je kao gubitnik, kao diletant, kao slabić, kao netko koga se može lako izgurati i eliminirati, kao onaj tko je srušio HDZ s vlasti, a to je nešto što HDZ naprosto ne honorira.
Ako Karamarko već razmišlja, neka razmisli malo bolje.
I kad je već kod toga, neka razmisli o izborima za predsjednika Republike.
Pa da vidi koliko ga stranačko tijelo i hrvatski građani doista cijene.