Nisam siguran je li uopće usporedivo, ali čini me se da je prije prošlotjednog posjeta naših košarkaša koncertu Red Hot Chili Peppersa posljednji put neka momčad išla organizirano na kulturni događaj kad su nogometaši Dinama išli gledati predstavu “Vaginini monolozi”. To što je košarkaše i organizirao i sponzorirao Roko Ukić i nije neko iznenađenje. Za tu ljubav prema rocku i genetsku predisponiranost bubnjanju preko oca Zorana već znamo, pa se ta organizacija može shvatiti i kao njegov tihi protest protiv hrvatskog glazbenog hompa-cumpa mainstreama.

Veće je iznenađenje to što ih je izbornik Repeša pustio, pokazujući da u toj ulozi može i mora postojati autoritet tolerancije, a ne samo prisile.

- Sve što je u funkciji momčadi, dobro je. Odlazak na taj koncert može se shvatiti i kao neka kulturološka injekcija momčadi - kaže Repeša.

Za sada se “slučaj RHCP” može shvatiti kao izuzetak koji potvrđuje pravilo, ali što ako mladići sutra požele otići na koncert Halida ili Rozge?

- I tu bih ih pustio, ali pod istim uvjetima, da sve bude kako spada, da odu i vrate se organizirano.

Hm, zgodno. I eklektično. I nekako mi je drago što se to dogodilo. I što je o tome i napisana poneka riječ. Sjetio sam se Roka kad se smračilo, kad su na pozornicu izašli naši čelisti, znajući koliko voli RHCP. Javio sam mu se:

“Na hipodromu sam, na koncertu. A ti? Trening? Večera?”

I bilo mi je toplo oko srca kad sam dobio poruku: “Tu sam, mijenjam mentalni sklop reprezentacije”.