Tek je krenuo okršaj s Real Madridom. Trema je tresla i gledatelje na vrhu tribina. A 17-godišnji klinac uzeo je loptu na centru, prošao jednog, “otresao” drugog protivničkog igrača pa dao odličnu loptu za Tomečaka. Ako je netko i sumnjao, tad je mogao shvatiti. Mateo Kovačić nije klinac, nije talent. Ne, on je Igrač! Baš tako, s velikim I...

- Trema? Ne, nije je bilo. Pa igrao sam već za Dinamo - ispalio je poslije utakmice. Kovačiću je tek 17, ali to je samo podatak iz osobne iskaznice. Ono što pokazuje na terenu, način na koji se ponaša, neće ga odati. Igra sa samopouzdanjem, svjestan svoje kvalitete, ali i beskrajno skroman. A opet, igrački drzak, bahat...

- Jako je mlad, moramo ga čuvati - ponavlja stalno oprezni trener Jurčić.

Preoprezni, zapravo. Matea ne treba čuvati, ne treba ga čekati. On je već tu. Spreman za prvu postavu Dinama, ali i za reprezentaciju. Dobro, ne za naslovne uloge, ne da bude u prvih 11, ali tu negdje može biti. I mora. Da osjeti atmosferu, da bude na ručku s Lukom, Nikom i Eduardom, da gurne kroz noge Vukojeviću na treningu... 

Pravi igrači su pravi igrači bez obzira na godine. A Mateo je pravi. Slaven Bilić kasnio je s Vrsaljkom i Badeljem, vjerojatno i s Kelavom. Sad ne smije kasniti. Možda će ovo zvučati kao teško pretjerivanje, ali ima jedan klinac koji je debitirao za Brazil sa 16 i devet mjeseci. Zvali su ga Pele... Mateo nije Pele, vjerojatno nikad neće ni biti. Ali on u grotlu Poljuda izvrti dvojicu i pogodi stativu, igra protiv Reala bez straha... Onda valjda može igrati i protiv, recimo, Latvije.