Koliko puta se svatko od nas susreo s prijateljima i ljudima koji se žale na korumpiranost, krađu i vlast te prigovaraju kako nema napretka dok se to ne promijeni. I koliko puta smo vidjeli te iste ljude koji su spremni prijaviti se na prebivalište s nižim prirezom, ne izdati račun za svoje usluge ili robu, iskoristiti priliku za povlasticu koja im ne pripada, povući vezu za bolnicu, naći rupu u zakonu ili jednostavno poručiti “ne možeš ti mene toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi”.

Ukratko, iskoristiti priliku kada se pruži za nešto maznuti. Mnogi i od onih koji se zgražaju nad tim što su radnici Hrvatskih autocesta krali meso iz hladnjače nakon teške nesreće možda su ukokošarili nešto drugo. Radnike to ne opravdava, dapače, čin je potpuno bešćutan te zakonski i moralno neprihvatljiv. Ali radi se o tome da su radili ono što naši ljudi često rade u Hrvatskoj, dok im primjerice u inozemstvu to ne pada na pamet. Nešto ukradu, zataje, ne prijave, podmite..., čim im se pruži prilika. A licemjerno će uvijek uprijeti prst u drugoga koji je to uradio, ali je uhvaćen s prstima u pekmezu. Riba uvijek smrdi od glave. Političke elite i njihovi podupiratelji s bilo koje strane rade istu stvar. Brane svoje pripadnike i umanjuju njihove grijehe, a žestoko napadaju, i kad ima i kad nema razloga, svoje protivnike.

Treba li napomenuti da bez iznimke, kad su na vlasti, guraju svoje ljude na pozicije, koriste privilegije i osiguravaju poslove sebi bliskima. Krađa mesa iz hladnjače u kojoj su netom prije poginuli ljudi, koliko god šokantna bila, nije nažalost neka iznimka, nego odraz jednog kolektivnog mentaliteta.

Povjesničari smatraju da je nastao kroz stoljeća raznih, nametnutih vlasti, kad je prevara države ili korištenje svih krivina bilo gotovo domoljubni čin i nalazilo je na odobravanje društva. Samo što su te godine davno prošle.

Ali mentalitet je ostao.

A oni koji se u njega ne uklapaju ispadnu predmet ismijavanja. Zato, promjena je potrebna i “odozdo” koliko i “odozgo”.