U Vladi su se pohvalili izuzetno dobrim punjenjem proračuna i praktički postoje viškovi. Oni će otići na smanjivanje prvenstveno duga, odnosno manjka proračuna uzrokovanog plaćanjem visokih kamata. Ali sve projekcije pokazuju stabilan rast i mogućnost da se konačno i građani rasterete porezne presije.

Poskupljenje struje poništilo je pojeftinjenje zbog nižeg PDV-a, a tvrtke su već najavile dizanje cijene zbog rasta nameta u cijeni električne energije. U svemu tome država će uzeti još više PDV-a. I od sporne naknade za obnovljive izvore i od svakog skupljeg proizvoda. HDZ je obećavao jedan posto niži PDV, ali su od toga odustali. Jedan posto bi malo tko osjetio i bilo bi nemoguće pratiti jesu li trgovci ostavili iste cijene.

Zato bi prava mjera bila smanjenje PDV-a na hranu na 13 posto umjesto da na sve, osim na kruh i mlijeko, plaćamo visokih 25 posto. U tom smo jednaki samo s bogatom Danskom, a osim što svi u EU, osim Mađarske, Švedske i Danske, imaju niži PDV od nas, gotovo svi ostali su oslobodili najviših stopa poreza živežne namirnice. Logika je jednostavna: treba omogućiti jeftiniju osnovnu, svakodnevnu hranu i time pomoći onima s manjim plaćama.

A oni koji višak novca odluče potrošiti na bilo što drugo, plaćaju viši PDV. Prije tri godine se raspravljalo o snižavanju PDV-a na osnovnu košaricu povrća, sira, mesa i voća te bi to izbilo iz proračuna od dvije do dvije i pol milijarde kuna. Ali bi se oslobodila potrošnja, a pomoglo siromašnim građanima. I neki hrvatski proizvodi bi bili jeftiniji i konkurentniji, a iz uvoza bismo mogli dobiti kvalitetniju hranu dostupniju hrvatskim građanima.

U Vladi su toga svjesni. Samo je pitanje hoće li nastaviti bespotrebno guliti građane, a onda tek u izbornoj kampanji snižavati PDV.

Nakon sedam godina krize, povećanja državnih nameta i rasta troškova života, zaslužili smo imati jeftiniju hranu što prije.