U završnici kampanje slušali smo o omiljenim lektirama kandidata, antistres terapijama, modnom stilu; u pripetavanju smo se naslušali uvjeravanja o čestitosti, ustavnosti, domoljublju, kriminalu, korupciji, lopovluku, lijenosti i marljivosti, ponosu i predrasudama. Uz finalnu raspravu o Highlanderu i Dan neovisnosti, Gibonniju i Novom valu, mogli smo uzeti kokice i čekati “bocu istine” i pitanje što da radi ovaj fant...

Mnoge bitne stvari, međutim, nismo čuli.

Ostalo je visjeti u zraku kani li Milanović ove godine - ako pobijedi - povući Hrvatsku vojsku iz Afganistana i kakav je provedbeni mehanizam takve zamisli. U miru, naime, predsjednik ostvaruje zapovijedi preko ministra obrane, a ako ih on ne provodi, preko Glavnog stožera. To znači da je moguć sistemski konflikt. Kako ga razriješiti? Kakva je mreža hrvatskih diplomatskih predstavništava po svijetu? Je li velika ili optimalna, skupa ili jeftina, ispunjava li ciljeve ili ne, vodi li gospodarsku diplomaciju? Ni tu nismo čuli puno sadržaja, a predsjednik ima ovlast i u vanjskoj politici i imenovanju veleposlanika. Je li Macron u pravu oko veta na proširenje EU?

Glede SOA-e, naslušali smo se diskusija o grijehu ili “grijehu” Dragana Lozančića, ali nismo čuli tko bi polovicom godine trebao preuzeti službu. Odnosno, zaslužuje li Danijel Markić novi mandat.

Kandidatima nije postavljeno ni pitanje bi li ustavnu formulaciju prema kojoj predsjednik brine za usklađeno djelovanje tijela državne vlasti trebalo precizirati. Bi li tako trebalo detaljno razlučiti i ulogu premijera i predsjednika u vođenju vanjske politike, koju prema slovu ustava sukreiraju? Je li ovo zadnji mandat predsjednika prema postojećem modelu i bi li izbor predsjednika trebalo prebaciti u Sabor?

Koliko dugo predsjednik treba čekati konzultacije o saborskoj većini da bi dao mandat; kad može pokrenuti osnivanje privremene vlade? O klimatskim promjenama, 5g mreži, digitalizaciji - vrijednosnim pitanjima današnjice - tek smo ponešto čuli. Šteta. Ovako danas ipak biramo između dva karaktera...