"Ako nešto nije bilo dobro, neka me smijene... Više nisam ministar obrane, dajem ostavku... Ne moram ja biti ministar...".
Sve ovo izjavio je Damir Krstičević, ministar obrane u vladi Andreja Plenkovića, novinaru Jutarnjeg lista.
Nažalost, rekao je to sada već davnog 17. srpnja 2017. godine, a ne jučer kad je Vlada na posebnoj sjednici poništila natječaj za nabavku ratnih zrakoplova nakon muljaže i blamaže s izraelskim F 16.
Krstičević se prije godinu i pol uvrijedio kad je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kritizirala akciju gašenja požara u Dalmaciji i napomenula da je vojska trebala ranije izaći na teren. Zbog toga je ponudio "neopozivu ostavku".
Koju je kasnije ipak opozvao.
Predsjednica se ispričala, premijer je svog ministra utješio i svi su zajedno krenuli u nove radne pobjede. U nabavku aviona.
Tanka koža
Sada, nakon što je Vlada poništila Krstičevićevu blamažu, a u javnost procurili novi dokazi o tome kako je ministar morao znati da bi oko isporuke izraelskih aviona moglo biti problema, Krstičević ne daje naznake da je spreman ponuditi ostavku.
Nije tako lak na principima u situaciji koja je neusporedivo ozbiljnija i u aferi koja je opasnija za njegov ostanak u Vladi.
Krstičevića su prije godinu i pol pogodile kritike zbog požara. Zašto ga sada ne pogađaju kritike zbog aviona?
Index je jučer objavio e-mail koji je američko veleposlanstvo u prosincu 2017. godine poslalo Petru Mihatovu, pomoćniku ministra obrane, u kojem ga upozoravaju da Izrael nema dozvolu za prodaju preuređenih F 16 i da je moguće da tu dozvolu nikad neće dobiti. Time je srušena glavna argumentacija ministra Krstičevića o tome da Hrvatska nije znala za američku zabranu i da je vjerovala kako će Izrael sigurno ishoditi dozvolu SAD-a.
Drugu argumentaciju ministar je sam srušio: nakon što nas je uvjeravao kako su stari avioni najbolje rješenje za Hrvatsku, jučer je poručio da su najbolje rješenje ipak novi avioni.
Zbog taštine, a ne skandala
Međutim, Krstičević još nije ponudio ostavku. Ponudio ju je zbog povrijeđene taštine, ali ne nudi je zbog promašaja, muljaže, pa i skandala.
Niti je ostavku zatražio premijer Andrej Plenković.
On je cijeli skandal u svom stilu "dedramatizirao" tvrdnjama kako je natječaj odrađen profesionalno, kako Hrvatska neće snositi nikakvu štetu, da je "sve napravljeno ispravno". Ali vrlo slično govorio je i o lex Agrokoru.
Pa je svejedno potjerao Martinu Dalić iz Vlade i Antu Ramljaka iz Agrokora.
Tko je meritoran?
Jučer je Plenković poklopio Krstičevića nakon što je ovaj poručio da je Hrvatska sada "najbliža američkim F 16" te da od SAD-a "očekujemo ponudu koja se ne može odbiti". "Nema još nikakve ponude i odluke", kazao je premijer. "Jedino meritorno i bitno je ovo što vam ja sada govorim".
Ministar, dakle, više nije "meritoran". Zašto onda još uvijek sjedi u Vladi?
Kao što bi Krstičević preuzeo zasluge za nabavku aviona, sada mora preuzeti odgovornost za blamažu. A sudeći po najnovijim otkrićima, i za muljažu. Jer unatoč svemu što je Hrvatska znala o izraelskim avionima, Hrvatska se svejedno odlučila za njihovu ponudu.
Potvrđeno je kako su Sjedinjene Države dvije godine upozoravale da neće dati dozvolu za prodaju aviona i Krstičević se dvije godine na to oglušivao.
Zar će jedan tako dosljedan ministar poslovično brz na ostavkama ignorirati sve te argumente?
I zar će jedan premijer, tako odan vjerodostojnosti, preko toga prijeći?
Ostavka zbog gluposti
Damir Krstičević jednom je ponudio ostavku zbog gluposti. Sada čekamo da je ponudi zbog jednog od najvećih promašaja njegova mandata.
Plenković je natjerao Martinu Dalić na ostavku zbog sjajno obavljena posla oko Agrokora, i to kad je afera pokucala i na njegova vrata i ugrozila njegovu poziciju u HDZ-u i u Vladi.
Krstičevićev posao s Izraelom sve se jasnije reflektira i na Plenkovićevu vladu, što se dalo naslutiti iz jučerašnjeg premijerova otresitog komentara.
No smije li premijer Plenković smijeniti jednog generala, branitelja i zapovjednika pobjedničke vojske? Ima li dovoljno hrabrosti za to?
"Ako nešto nije bilo dobro, neka me smijene... Više nisam ministar obrane, dajem ostavku... Ne moram ja biti ministar...".
Dakle, ovo s Izraelom zaista nije bilo dobro. I ne, Krstičević doista ne mora biti ministar.