Kako je Ivica Kostelić davne 2003. godine objasnio svoju skandaloznu izjavu da je "na startu utrke morao biti spreman kao njemački vojnik 22. lipnja 1941. godine"?
"Nisam nacist", rekao je tada mladi hrvatski skijaš, uzor mladih Hrvata i pasionirani ljubitelj povijesti.
"Ja osobno i moja obitelj preziremo nacizam i doživljavamo ga kao jedno od najvećih zala svjetske povijesti. Osuđujem nacizam kao ideju i djelo".
To isto vjerojatno bi rekli i oni huligani koji su iscrtali svastiku na poljudskom travnjaku. Kao i svi oni koji šaraju svastike po fasadama, tramvajskim stajalištima, nadgrobnim spomenicima, po ulazima u stranačke prostorije...
Da se i ne govori o tisućama onih koji na stadionima urlaju "Za dom spremni".
Pravi Hrvati
Nitko ne bi za sebe rekao da je nacist, pa čak ni ustaša, a svatko od njih zaklinjao bi se u ljubav prema naciji, vjeri, državi, tradicionalnim vrijednostima, u poštenje i moral, u rade, red i disciplinu.
Čak je i Ivica Kostelić objašnjavao kako mu je "otac duboko usadio osjećaj da se svakog čovjeka cijeni po njegovim djelima", premda je Ante Kostelić javno tvrdio kako Hrvatska ne bi smjela imati predsjednika "dikobraza", već "plavookog Nadana" ili "atletskog Antu Ledića".
Ali to nije nacizam, bože sačuvaj.
Svi oni znaju što je nacizam učinio, kao što nema nikakve sumnje da to znaju i svi oni koji drljaju svastike po travnjacima, fasadama, klupama, spomenicima. Upravo zbog toga ih i drljaju.
Stoga se ministar obrazovanja Vedran Mornar ne treba zgražati nad svastikama. "Meni je zbilja nevjerojatno", kazao je u sinoćnjem intervjuu RTL Direktu, "da još ima ljudi koji nisu naučili povijest. To je simbol koji je pokrenuo događaje koji su uzrokovali smrt 80 milijuna ljudi".
Zato, kaže on, njegova Vlada pokreće reformu školstva.
Fascinacija nacistima
Tko zna, možda bi ta reforma pomogla i Ivici Kosteliću da se ne uspoređuje s njemačkim vojnikom koji je krenuo u pohod na Sovjetski Savez. Ali on je dobro znao što su ti vojnici učinili. I baš zato je njima bio toliko fasciniran.
Znaju to vrlo dobro i svi oni koji crtaju svastike. A još bolje znaju oni koji urlaju "Za dom spremni".
Neobično onda zvuči Mornarova izjava kako "sumnja da je Davor Šuker sam crtao svastiku na travnjaku". Jer, taj Šuker je sam sjedio na grobu poglavnika Ante Pavelića.
Kao što je njegov prethodnik Vlatko Marković govorio o ustašama kao "našoj vojsci" i svojedobno odbijao voditi reprezentaciju u Auschwitz. I kao što je aktualni izbornik Niko Kovač šutio o Šimunićevu skandiranju "Za dom spremni".
Nitko od njih ne bi za sebe rekao da je nacist. Jer svi oni dobro znaju što su nacisti radili. Kao što znaju kakve su veze ustaše imale s nacistima.
Neka djeca shvate
A znaju to i oni koji su bojni HOS-a dali naziv ustaškog zapovjednika Rafaela Bobana, skupa s onima koji su toj bojni, pod tim nazivom, u Splitu podigli spomenik.
"Mi doista moramo promijeniti nastavu", uporan je ministar Mornar, "moramo promijeniti kurikulume i učiniti da djeca, umjesto da činjenice uče napamet, neke stvari ipak shvate".
Nažalost, prema svemu što se oko njih događa, djeca i mladi mogu samo zaključiti kako se kroz ustaštvo ocrtava lik pravog Hrvata.
Slušali su o tome da je ubijanje u ime hrvatstva opravdano, da je NDH bila "izraz težnje Hrvata za svojom državom", da je Jasenovac bio "dom kulture", kao što su u Domovinskom ratu i nakon njega mogli vidjeti kako se hrvatski zločini skrivaju ili pravdaju, a zločinci odlikuju i slave.
A u današnjem kontekstu zanimljivo je promatrati famoznu izjavu Ivice Kostelića. Naime, mali Ivica inspirirao se njemačkim vojnikom koji je napao komunistički SSSR. Sadašnji "mali Ivice" koji šaraju svastike i ustaško znakovlje i urlaju "Za dom spremni" misle da se bore protiv komunizma, protiv "crvenih vragova", "protiv jugofila i jugoslavena", te naravno i Srba.
Kao što se očekuje od "pravih Hrvata".
Crveni vragovi
Pa kad Tomislav Karamarko viče o "crvenim vragovima" i "onima koji mrze i ugrožavaju Hrvatsku", njega pažljivo slušaju upravo oni koji šaraju svastike, križeve i ušato "U".
Oni u govorima šefa HDZ-a, kao i mnogim drugim, nalaze inspiraciju protiv komunjara, a u nedostatku "protuantifašističke" ikonografije pribjegavaju onoj provjerenoj nacističkoj, protukomunističkoj.
Nisu oni nacisti, ali su spremni kao njemački vojnik 22. lipnja 1941. godine. Ili makar kao Rafael Boban.
Nije stoga sporno to što ministar Vedran Mornar želi ući u škole kako bi mlade naučio što je to bio nacizam, a slijedom toga valjda i što je bila NDH. Problem je u tome što bi istodobno, ako ne i prije toga, trebalo početi mijenjati društvo.
Društvo koje tolerira ustaštvo, slavi hrvatske ratne zločince, generira mržnju prema drugima i pothranjuje strah od drugačijih, huška protiv ideoloških neprijatelja, proziva izdajice i petokolonaše, dijeli društvo na "nas" i "njih", na "dobre" i "loše" Hrvate, te frustracije iskaljuje na "žrtvenim jarcima".
To su odlike nacizma. Sa svastikom ili bez nje.