To je to što me zanima!

Laku noć, Beograde, sljedeći put mi ćemo iščekivati finale...

Razočaranje je donekle popustilo, no čovjek se osjeća sjetno kad kolega iz Srbije noć uoči finala broji sate do početka utakmice. A onaj drugi divi se Ivanu Baliću...
Vidi originalni članak

Stari, još samo 19 sati do finala, gurkao me laktom, s gotovo euforičnim izrazom lica, beogradski kolega u restoranu iznad grada. Samo sam se nasmijao, što da radim, ipak je to njihovo finale. Mi s tim, nažalost, nemamo previše veze... Ali to ne znači da ćemo propustiti druženje novinara koje je imalo je cilj "zabetonirati" sve sudionike u stolice. Slijedovi su samo dolazili, svaki bolji od ovog prethodnog. Ugodna atmosfera, sportski razgovori, rukometni uglavom i poneki trač iz svijeta sporta... Možda vam nekoga od njih jednoga dana i ispričam, ima tu svega.

U to vrijeme naši su se rukometaši pripremali za posljednji izazov na ovom Euru, za borbu sa Španjolskom za broncu. Razočaranje je valjda popustilo, barem donekle, iako je i dalje jedina riječ koja pada napamet - šteta. I nakon prospavane noći teško je išta zamjeriti igračima ili izborniku za poraz u polufinalu, to je jednostavno bila takva večer. U kojoj je bilo preteško nadmašiti domaćina i otići u treći europski finale zaredom. No tu smo, u vrhu, a to je ipak nekako najvažnije na kraju balade. Ishod borbe za broncu neće previše utjecati na to.

- Ej, još samo 16 sati do finala - ponovno se javio kolega, oči su se već caklile.

Sad smo već preselili u nekakav živopisan lokal u Zemunu, teme su i dalje bile rukometne, sportske, ali prije svega ljudske. Kolegama iz Srbije neugodno je zbog divljaka i huligana koji su upropastili novosadski dio rukometne priče, bijesni su na one budaletine koje su bacali boce s vodom i kovanice s tribina beogradske Arene. I to je normalno za svakoga tko raspolaže barem prosječnom inteligencijom. Nažalost, ni u jednom trenutku nisam se usudio reći da kod nas ne bi bilo isto. I da meni ne bi bilo neugodno zbog istih takvih budala da se prvenstvo igralo u Hrvatskoj, da je Srbija igrala protiv nas u polufinalu...

- Sve je bliže, još samo 14 sati do finala - evo njega opet, sad već pristojno "sređen", ali i sve iskreniji.

Rukomet je u Srbiji dugo bio u drugom, trećem ili četvrtom planu i rukometni entuzijasti baš zato još više uživaju u trenutku.

- Iskreno, neka Đoković preda u prvom gemu, neka se vaterpolisti kupaju u onom bazenu koliko hoće, želim samo to zlato u rukometu - priznao je kolega.

Novo pivo je stiglo na stol, prilično netalentirani pjevač zapjevao je još jednu, a priča je krenula dalje. O Ivanu Baliću kojeg je kolega, zakleti "zvezdaš", usporedio s - Robertom Prosinečkim. To su sasvim drugačiji igrači, takvi se ne rađaju često, rekao je.

- Meni je nevjerojatno da itko igdje zviždi Ivanu Baliću, pa tako i ovi naši u Areni. Takvim igračima se jednostavno ne zviždi, njih se cijeni i poštuje. A takav je bio i Žuti - kaže.

Nekako je priča krenula i na Domagoja Duvnjaka, onih njegovih 0-5 u polufinalu, milijun eura koji je HSV platio za njega.
- Nikad on neće biti novi Balić. To od njega pokušavaju napraviti, ali nije to to. Nema novog Balića, neće ga ni biti više nikad - nastavio se diviti kolega.

Nisam baš siguran da je itko od Domagoja pokušavao napraviti novog Ivana, rekoh, ali zato sam siguran da je tih 0-5 slučajnost. I da se neće ponoviti igraču poput Duvnjaka u sljedećoj utakmici poput one polufinalne. Koju smo izgubili i nije bilo šanse da to zaboravim. Zbog istog onog kolege, opet se pojavio.

- Ajmo, još samo 12 sati do finala!

E, tu sam se već zamislio. I počeo baviti matematikom. Ako je finale u 17.30, a počinje za 12 sati, možda je vrijeme za spavanje. Nije baš finale, ali i utakmica za treće mjesto je borba za medalju. I zaslužila je da je se isprati trezveno. Pa laku noć, rekoh, vidimo se na sljedećem Europskom. Tad ćemo mi, valjda, brojati sate do finala...

Idi na 24sata

Komentari 25

  • AnteG 30.01.2012.

    ispali smo od realno lošije ekipe! Ekipa koja ima daleko veći limit od nas! barem klasa niže! Ali su se borili ko' protiv najljućeg neprijatelja! Mi nismo! Nismo se veselili svakom golu! Nismo pokazali zube publici! Nismo igrali zajedno, ginuli jedan za drugog! Nismo ostavili krv na terenu! Nismo išli zubima u laktove! To im zamjeram! Jer da smo napravili samo 50% toga razbili bi tu limitiranu ekpicu i ušutkali 20000 srba u toj dvorani! ;)

  • KikiMaric 30.01.2012.

    Naslov je još obećavao ali je članak potpuno razočaravajući!!! Pa koji si ti bijednik!!!! A jesi li ti možda kolegu gurao laktom kad je on sa svojim primitivcima zviždao na našu himnu?! Jesi li mu možda pojasnio da su naši morali pustiti tu utakmicu inaće bi ih srbende tamo zaklali i pojeli? hahahahahahah

  • FC Sheffield Thursday 29.01.2012.

    umjesto laku noc ZBOGOM!

Komentiraj...
Vidi sve komentare