"Podjele u hrvatskom društvu, pogotovo ideološke prirode, ne smiju biti kočnica razvoju hrvatskog društva. Ne smijemo nastaviti živjeti u prošlosti", izjavio je u nastupnom govoru na konstituirajućoj sjednici Hrvatskog sabora njegov novi predsjednik akademik Željko Reiner.
Najavivši kao svoj prvi potez preimenovanje parlamenta u Hrvatski državni sabor. Po uzoru na fiktivni parlament u doba NDH 1942. godine i onaj u periodu od 1997. do 2001. godine.
Za to je potrebna izmjena Ustava dvotrećinskom većinom i stoga nije čudno što je Reiner u svom govoru u nekoliko navrata zazivao zajedništvo. Koje nije dobio ni prilikom vlastita izbora, jer su 62 zastupnika bila suzdržana oko njegova imenovanja.
A onaj koji se svom govoru najviše zakačio za zajedništvo zaboravio je o svom prijedlogu preimenovanja Hrvatskog sabora obavijestiti glavnog koalicijskog partnera Božu Petrova, čiji su glasovi Mostovih zastupnika pomogli izabrati Reinera na čelo parlamenta.
Tripartitno zajedništvo
Eterični Božo Petrov, usklađenih nijansi naočala i kravate, priznao je da o tome pojma nema. Vjerojatno i sam kontemplirajući o činjenici da je prije samo par tjedana Most odbio dići ruku za svog predsjednika Sabora Roberta Podolnjaka zato što - u svrhu tripartitnog zajedništva - nije dobio podršku zastupnika HDZ-a, da bi sada pomogli izabrati kandidata HDZ-a, bez glasova SDP-a.
I kao da to nije bilo dovoljno ridikulozno, Tomislav Karamarko je priznao da je i on danas prvi puta od Reinera čuo za ideju o preimenovanju Hrvatskog sabora.
Do toliko žuđenog zajedništva očito je teško doći i unutar same Domoljubne koalicije.
No zato je Željko Reiner velikodušno, s neizbježnim prizvukom sarkazma, zahvalio svima onima koji nisu glasali za njega, pripisujući to njihovu pravu u slobodnom, demokratskom društvu.
Da bi nedugo zatim Josip Leko odbio odgovoriti novinarima je li glasao za Reinerov izbor. "Provjerite u zapisniku". Htio je biti hrabar, ali ne bi to htio javno priznati.
Sve u svemu, konstituirajuća sjednica Sabora ispala je pravi politički košmar.
Nema povratka u budućnost
Reiner traži zajedništvo, a ignorira glavnog koalicijskog partnera, pa i samog stranačkog šefa. Poručuje da nema povratka u prošlost, a mijenja naziv Sabora po uzoru na NDH. Izlaže opširan politički, ideološki i svjetonazorski govor, kao da je mandatar Vlade ili u najmanju ruku vođa vladajuće koalicije, a ne tek predsjednik parlamenta.
Prvi među jednakima.
Demonstrirajući svojim prijedlogom kako reforme zamišlja njegova stranka i njegova koalicija.
A tu koaliciju je nabrijani Zoran Milanović u ulozi prevarenog pravednika javno titulirao "kriminalnom, špijunskom i proustaškom".
"Nema povratka na staro je bila istina, ali ovo sada je gore nego ikada prije", izjavio je u pauzi sjednice. "U demokratskom smislu nikada nismo bili na nižoj točki".
Optužio je Most da je njihovo pristajanje uz Domoljubnu koaliciju "svjestan izbor s kojim trebaju živjeti, ustati se, pomoliti se Bogu". A njegov je svjestan izbor bio da prije desetak dana pristane na ultimatum Mosta o tripartitnoj koaliciji upravo s tom "kriminalnom, špijunskom i proustaškom" koalicijom.
On će se vjerojatno zahvaliti Bogu što je HDZ na to odbio pristati.
Uglavnom, sve ovo, cijeli ovaj košmar, naprosto nije mogao drugačije završiti.
Izgubljeni Petrov
Stari predsjednik Sabora krši odluke svog Kluba zastupnika, novi predsjednik Sabora iznosi sulude ideje, parlamentom tumara mandatar kojeg nitko ne poznaje niti je itko za njega glasao, hodnicima je zbunjeno bauljao Božo Petrov koji je do jučer mislio da drži sve poluge vlasti u svojim rukama, a sada shvaća da ga više nitko ne zove na sastanke niti ga o bilo čemu obavještava.
HDZ zaziva zajedništvo na projektu na kojem neće biti konsenzusa. I poziva na jedinstvo samo kad je u poziciji vlasti.
Milanović je u pravu. To je zaista bila najniža točka hrvatske demokracije. Ali zapravo, potpuno očekivana.
HDZ je preko Reinera otkrio da će se baviti ideološkim, simboličkim "reformama", vjerojatno u skladu s najavom Milijana Brkića o "vraćanju dostojanstva braniteljima, obiteljima, našoj Crkvi i tradicionalnim vrijednostima", dok će istodobno njihov tehnokratski mandatar baviti onime što njegovi poslodavci od njega očekuju.
Tko je očekivao nešto drugo, bio je zadnji naivac.