Pričali smo nešto o "slučajnoj državi"?
Nažalost, priča je još daleko od završene. I u njoj ima malo slučajnosti.
Ovo je država u kojoj petina BDP-a ovisi o vremenskoj prognozi. I zakašnjelim praznicima u Njemačkoj. I srpanjskoj rupi. Što nam država više tone, to nam se pogledi više dižu prema nebu. Manje zbog molitve, premda ni ona nije isključena, a više zbog prebrojavanja crnih oblaka.
Dovoljno je pogledati televizijske dnevnike: je li Pula polupuna ili poluprazna, koliko troše malobrojne, ali tako dragocjene danske obitelji, što će jadni gosti raditi u Dubrovniku ako padne kiša (ali kaže novinarska da ipak neće), koliko je turista ušlo preko granice ovog vikenda, a koliko će idućeg, koliko će ih ostati, a koliko pobjeći...
Jedan dan novine najavljuju kolaps turističke sezone, drugi dan ministar turizma nas tješi rekordnim rezultatima. Ali samo ako stane kiša. Eto, već za sutra su najavili poboljšanje. Još samo da prođe ova ciklona koja se "prelijeva preko središnje Europe i čiji krak zahvaća južne krajeve".
Zatvorite granice!
Kolika je psihoza stvorena oko tog hrvatskog turizma, onog koji nas dijeli od pada u provaliju, još će se netko sjetiti da zatvorimo granice i zabranimo turistima da napuste Hrvatsku prije kraja kolovoza.
Tako to bude u "slučajnoj državi". Onu koja sve svoje kapacitete usmjerava na rastjerivanje oblaka iznad Jadrana. Za Veliku Goricu i druge krajeve poharane olujom nije bitno.
Ali zato, u toj slučajnoj državi ni svi mentalni i drugi kapaciteti nisu dovoljni da bi se ustanovio točan broj javnih i državnih službenika. Na jučerašnjem okruglom stolu časopisa Banka ministar uprave Arsen Bauk izrekao je sljedeću rečenicu: "Prebrojavanje javnih i državnih službenika traje još od 2003. godine i još nije dovršeno".
Bismo li na ovo trebali umrijeti od smijeha ili od strave?
Jedanaest godina prebrojavaju službenike i još ih nisu prebrojali. Kao da se ovdje radi o nekakvoj mračnoj, tajanstvenoj i neuhvatljivoj Sili koja je zadominirala našim društvom i uspješno se opire bilo kakvoj kontroli.
Baš kako to priliči "slučajnoj državi".
Još stariji, još gori
A u takvoj državi moguće je, recimo, i da se vojni MiG-ovi s drugog remonta vrate još stariji i još gori. Prvo su ih ukrasili Rumunji, onda smo ih dali Ukrajincima, da bi se ovoga tjedna pilotu ugasio motor prilikom probijanja zvučnog zida na 13 tisuća metara.
Još malo pa će o tim MiG-ovima snimati dokumentarce na Discovery Channelu.
U takvoj, ne baš posve slučajnoj državi, normalno je i da predsjednik države odlikuje za posebne zasluge Mladena Bajića. Glavnog državnog odvjetnika u čijem je mandatu Ivo Sanader sa svojim HDZ-om uspio opljačkati državu, raširiti korupcijsku hobotnicu i pretvoriti Hrvatsku u leglo kriminala.
Kao što je normalno da taj isti predsjednik, onaj koji se četiri godina nije previše miješao u svoj posao, već tjedan dana trubi o nekakvom "planu Barbika", u paraobavještajnoj uroti i desničarskim mračnjacima koji mu rade o glavi.
Njemu je to trenutno problem broj jedan.
Brine svoju brigu
Ne muči ga to što je Hrvatska već sada gora od Grčke, što Kukuriku vlada uživa povjerenje tek svakog desetog građanina Hrvatske, a Bruxelles prijeti uvođenjem prisilne uprave.
Od svega toga, Josipovića trenutno najviše brine sve veća mogućnost da će se probuditi u 2015. godini i shvatiti da više nije predsjednik.
Baš kao što se Zoran Milanović slučajno imao potrebu požaliti se ženi kojoj je poplava odnijela sve da je i njemu puknula cijev u stanu. Koji je, u to nema nikakve sumnje, skuplji od svega što je ta žena imala.
Eto, tek toliko da vidimo kako ni njima nije lako. Štoviše, njima je najteže. Što više imaju, više toga mogu izgubiti.
Ali, nema veze. Jednoga dana i ova kiša će proći i sunce će iznova zasjati. A to je, kao što smo naučili, još jedino što ovu slučajnu državu još može održati na životu.
Prije nego što padne mrak.