I tako, nakon svih prijetnji sankcijama i King Kongom, nakon vrijeđanja i kapriciranja, prijetnji i ucjenjivanja, neprincipijelnih koalicija i propalih ustavnih promjena, vratili smo se na početak: što će biti s Josipom Perkovićem?
"To me pitate kao glavnog državnog odvjetnika ili kao predsjednika suda? Ja na to nemam utjecaja", odgovorio je jučer premijer Zoran Milanović, dodavši kako "ne može i neće komentirati pojedinačne slučajeve". "Vidim da se mnogi sad na tom iživljavaju koji bi trebali šutjeti, ali neka nadležni rade svoj posao".
Da je barem tako govorio krajem rujna.
Nema izručenja
Možda bi mu sada povjerovali da zaista nema nikakve veze ni utjecaja na ono što će se prvog siječnja dogoditi s bivšim dužnosnikom Udbe, ocem Milanovićeva prijatelja i sadašnjeg predsjednikova savjetnika Saše Perkovića.
Nažalost, tada je Milanović govorio nešto drugo.
"U slučaju Josipa Perkovića, kojeg traži njemačko pravosuđe, izručenje ne bi bilo moguće jer je nastupila zastara, čak i da se iz zakona izuzme vremenska odrednica od kada se primjenjuje nalog za uhićenje", tvrdio je premijer, a onda to pojačao izjavom koja ne ostavlja dvojbu:
"Zbog zastare ga ne bih mogao izručiti ni da mi je rođeni otac".
I što sad? Što bi hrvatsko pravosuđe trebalo učiniti nakon što Zakon o uhidbenom nalogu prvog mamurnog dana 2014. godine stupi na snagu, kada je predsjednik Vlade u ulozi "glavnog državnog odvjetnika i predsjednika suda" već dao svoj pravorijek?
Nema izručenja, kaže on, jer je nastupila zastara.
Već tada je Milanović napravio štetu koju sada s neskrivenim sarkazmom nastoji popraviti.
Nitko nije na čistu
Iako još ni danas stručnjaci, odvjetnici, pravosudni dužnosnici, a kamoli političari nisu na čistu što bi se moglo dogoditi s Perkovićem, hoće li biti izručen ili oslobođen, je li nastupila zastara i po kojem zakonu, Milanović je još 25. rujna donio svoj pravorijek: "Zbog zastare ga ne bih mogao izručiti ni da mi je rođeni otac".
Premda još nije jasno vrijedi li ta zastara i za njemačko pravosuđe.
Zašto se sada Milanović pravi da je neutralan i tvrdi kako nema nikakve veze s Perkovićevim slučajem?
Zar samo zbog toga što su mu propale ustavne promjene u roku do kojeg je ishodio primjenu Lexa Perković? Promjene koje je pokrenuo upravo zbog navodne zastare Perkovićeva slučaja?
I predsjednik zagrebačkog Županijskog suda Ivan Turudić kritizirao je Milanovića, upozorivši kako bi uhidbeni nalog trebao biti na sudu, a ne u Ministarstvu unutarnjih poslova. "To je flagrantno kršenje zakona. O takvom zahtjevu, kojem se možda i ne mora udovoljiti, uvijek mora odlučiti sud. Nikada i nigdje ne može to biti stvar odluke premijera koji govori da je nastupila zastara u konkretnom predmetu. To je naprosto nedopustivo".
I što ako sud ipak donese odluku da zbog zastare nema izručenja? Ispast će da su poslušali premijerov nalog.
Rat sa svima
A zbog spornog Lexa Perković koji se pretvorio u vrhunski politički problem, u obračun vlasti i opozicije, ali i obračun hrvatske Vlade s Njemačkom i Bruxellesom, a naročito premijerov rat s dobrim dijelom stručne javnosti, svaka odluka suda gledat će se u političkom kontekstu.
A za sve to najveću krivnju snosi premijer Milanović.
Onaj koji je najprije izmjenom zakona spriječio provođenje uhidbenog naloga, onemogućio da se Perkovićev slučaj uopće nađe pred sudom, pa se pravdao da to sve čini samo radi zaštite branitelja, pa je kategorički tvrdio da je nemoguće izručenje zbog zastare, pa je išao ukidati zastaru, pa mu to nije uspjelo.
A sada se sablažnjava nad pitanjima o Perkoviću, pere ruke od onoga što je zakuhao i baca lakonske izjave o tome da on nema nikakve veze s cijelim slučajem.
Nakon što mu je praktički presudio.