Drugačije hrvatski rukometaši očito ne mogu. Teško, s puno mučenja, odradili su i drugi dio posla u Vršcu, koji se na šezdeset minuta pretvorio u Maribor ili Ljubljanu. Tako je barem izgledalo u dvorani. No Slovencima nije pomogao ni vjetar u leđa s tribina, ni želja ljubaznih Hrvata da utakmica bude zanimljiva i neizvjesna.

- A čuj, tako mi očito funkcioniramo - sa smiješkom je rekao naš dobroćudni div Željko Musa nakon druge pobjede identičnim rezultatom.

A tako nekako i je. Funkcioniraju tako da uporno vraćaju protivnika u život.

- Stalno ista priča. Umjesto da ih dokrajčimo, napravimo sve da utakmica ne bude dosadna - kaže Igor Vori, koji je dobio poštene batine na crti.

No "batine" su dobili i oni neumorni slovenski navijači. Mentalne, doduše, psihološke, ali i to se broji. Sinoć su bili tiši nego ikad, potpisali su kapitulaciju u omiljenom kafiću ranije nego proteklih dana. Još imaju šansu, pobjeda Islanda protiv Norveške otvorila im je mogućnost da bilo kakvom pobjedom u okršaju s Islandom odu u drugi krug, no čini se kako ni sami ne vjeruju u takav rasplet.

- Prejaki ste, znao sam da će biti tako. Čim se naši približe, vaši dodaju gas i naprave razliku - tihim glasom govorio mi je slovenski kolega nakon poraza od Hrvatske.

Nije mu se osobito svidjela moja opaska da je, objektivno, trebalo biti deset razlike. Prešutio je tu moju primjedbu. A vjerojatno bi i bilo da je trebalo biti. Da Balić nije prvih 45 minuta, izuzev onih pet u prvom dijelu, sjedio na klupi, vjerojatno bi sve bilo lakše. No Goluža ga, kako sam kaže, ne želi nepotrebno trošiti. Iako, s tribina se vidjelo da je Ivano bio strašno ljutit kad je opet završio na klupi nakon petominutne epizode u prvom dijelu. Psovao je, morali su ga smirivati. Na koga se ljutio? Nije se pojavio pred novinarima da objasni, ostalo je samo nagađati i pogađati. A to možemo i zajedno. Možemo, dragi čitatelji, napraviti malu anketu. Naljutio se: A) na sebe, B) na navijače, C) na suigrače, D) ništa od navedenog. Eto, pa pogađajte...

A dok Golužina družina teškom mukom skuplja bodove, rukometna euforija u Srbiji u naponu je snage.

- Ma znaš što, bojim se da će nam se ozlijeđeni Vučković vratiti tek u polufinalu – kaže mi srpski kolega.

- Čekaj, vi ste već u polufinalu? - pitam ga sa smiješkom.

Ta balkanska euforija doista je zanimljiva kategorija. Dobili su Poljake i Dance i već su u polufinalu. A slijede im još četiri utakmice...

- Naravno da smo u polufinalu - nije se dao smesti kolega.

Ali nije poseban po tome. Srpske novine bez pardona razvaljuju naslove kao što su "Velika Srbija!" ili "Mnogo smo jaki". Imaju duha, nema sumnje, a i to je ovdje način komunikacije. Naslovi na sportskim stranicama još su i dobri. Naslovnice krase još živopisniji.

"Ovo su drolje Srbije", stajalo je na naslovnici Kurira prije nekoliko dana, a popratni sadržaj bile su fotografije dviju starleta u toples izdanju.

"Znam ko ti kara ženu", šepirilo se s naslovnice drugi dan, priča je bila svađa nekakva dva srpska tajkuna.

Pa opet sportske stranice.

"Jelena dobila gej aktivisticu", bio je naslov teksta nakon pobjede tenisačice Janković nad Britankom Robson.

Novine će danas imati vremena prolistati i hrvatski rukometaši. Jutarnjeg treninga nije bilo, dio igrača konačno se s brijega na kojem je hotel spustio do grada, popili su kavu i prošetali. Popodne je na rasporedu trening, u petak ujutro također, a u 20 sati kreće zadnji vršački ispit. I već jutro poslije put za Novi Sad. Ondje će izazovi biti puno veći. Francuzi, Španjolci, Mađari... No prije pakiranja još treba "spakirati" Norvežane. Koji imaju i jednog frajera opakog imena, vidjet ćete sutra.

Nego, jeste li riješili anketu?