Predsjednik ekstremno desne stranke koja se protivi davanju prava homoseksualcima, manjinama i ostalim „stranim elementima“ imao je osobu od povjerenja. On je bio tajnik stranke. I onda se otkrilo da je peder. Predsjednik je u suradnji s njim izvukao milijune kuna i oštetio državu za koju se kune da je svetinja. 

Kada je sve otkriveno, predsjednik tvrdi da je tajnik špijun ubačen da ih uništi i da nije znao da je surađivao s homoseksualcem. Zvuči to kao dobra podloga za film nastala u glavi nekog mladog scenarista. 

Ali ne radi se o fikciji nego o Hrvatskoj i stvarnom slučaju pred sudom koji upravo traje. Stranka je Hrvatska čista stranka prava, a imena aktera su manje važna kao i ono što govore jedan o drugome. Važno je da su, po još presudom nedokazanoj optužnici, zajedno krali. Ljubav je pukla iz nepoznatih razloga i onda je sve izašlo u javnost. 

Kao što je i većina afera ugledala svjetlo medija jer se netko od partnera osjećao zakinutim i prevarenim. Ovaj primjer na više načina svjedoči o stanju u našem društvu koje se po ideološkim osnovama, spolnoj orijentaciji ili etničkoj pripadnosti voli podijeliti u dva tabora. I galamom prikriti ono što se radi duboko ispod površine u korist svojih osobnih intresa. 

Inicijatori takvih podjela znaju da će postati heroji barem jednog dijela publike, a one koji ih preziru uvijek će moći optužiti da to rade iz ideoloških razolga. I u miru mažnjavati za sebe. Gledamo to već godinama. U toj galami tako je lako zaboraviti da pošten čovjek uvijek ostaje pošten čovjek, bez obzira kojoj skupini pripada. A lopov ostaje lopov – kojom god zastavom se pokušava sakriti.

I lako se zaboravi da će lopovi uvijek prije surađivati bez obzira na etničku, spolnu, političku, vjersku ili drugu skupinsku pripadnost. Dok pošten čovjek s lopovom neće raditi, a sve drugačije će poštovati.