Jadne ljude, koji su neki dan navratili do zagrebačkog Centra za socijalnu skrb tražeći oprost dugova i tračak svjetla u mraku u kojem žive, dočekali su reflektori. I kamere, i mikrofoni, i novinari. No oni su bili tek puki statisti. Zvijezda je bila ministrica Milanka Opačić, koja je tu sirotinju beskrupulozno iskoristila u samopromocijske predizborne svrhe. 

Ti su ljudi postali dio novinarskih priloga kao potvrda još jednog njenog “velikog uspjeha”. I dok je ona davala izjave o “uspjehu” državnog programa oprosta dugova siromašnima, neki od njih su posramljeno skrivali pogled od kamera. I nikom ništa. 

Zbog takve notorne zlouporabe sirotinje nije se oglasio niti jedan pravobranitelj ili borac za ljudska prava. 

Predstava kazališne družine iz Banskih dvora tek je počela…

Pa zar je Milanka Opačić stvarno toliko moćna da je se boje institucije koje bi trebale štititi ljudsko dostojanstvo? Kao da je Marija Antoaneta, apsolutistička vladarica, koja je također na sličan način “skrbila” o sirotinji. I nudila je kolačima. 

Istodobno nam se s TV ekrana smješka njezin sudrug Gordan Maras i vabi poduzetnike u reklamama da zavrte ideje i dođu po novac. Izgleda kao da Maras dijeli svoju lovu. Ali nije tako. Odlučio se Gordan prikačiti na novac iz europskih fondova. I prikazao se kao Božji namjesnik na zemlji, koji obdaren moćima spašava posrnulog hrvatskog poduzetnika. 

Poput Kralja Sunca, Luja XIV., koji je tvrdio: “Država, to sam ja”. 

Ali Marasu je država premala, on si je umislio da je EU. 

Čak je i Zoran Veliki u cik zore otvorio komadić autoceste koji povezuje dvije oranice. Ima i onih koji tvrde da se radilo o Milanovićevu dvojniku jer original ne ustaje tako rano. Još se ne zna što je istina. A izbori su daleko. 

Predstava kazališne družine iz Banskih dvora tek je počela…