"Mi smo bolji od HDZ-a sto puta", Zoran Milanović, prosinac 2013.
Od verbalnih ispada Zorana Milanovića u prošlotjednom razgovoru s braniteljima još su gora bila njegova opravdanja. A pritom mu ni njegovi SDP-ovci nisu previše pomogli.
Pa se tako jučer, peti dan od objave sporne snimke u kojoj je "šatoraškim" rječnikom počastio narode, države, Vlade i pojedince u zemlji i šire, Milanović obratio javnosti kako bi pojasnio što je mislio.
Pa tako kaže da nije javno izrekao spornu rečenicu o Plenkovićevoj majci "vojnom lekaru", za razliku od HDZ-ovaca koji su javno napadali njegova oca, unatoč vlastitom priznanju kako je znao da se razgovor snima, pa je svejedno to izrekao.
Lekar kao žargon
Za njega je izjava o "vojnom lekaru" samo "žargon", (iako je to žargon samo u šatoru), misli da ona nije uvredljiva, već je to samo činjenica. Premda bi činjenica bila da je rekao kako je Plenkovićeva majka bila liječnica u vojnoj bolnici, a ne "vojni lekar", a tu činjenicu ne bi ni spominjao, pogotovo na taj način, da to nije mislio kao uvredu.
Onda je podsjetio da su neki hadezeovci javno napadali njegova oca, pa i oca Ive Josipovića, pa zašto onda on ne bi Plenkoviću spomenuo majku. "Kada se govori o mojim roditeljima, u HDZ-u se smijulje", rekao je jučer Milanović. "Kada to ja napravim, to je spominjanje majke. Sjetite se što su radili Ivi Josipoviću, godinama su govorili da mu je otac ubojica. To je HDZ".
Na to su se ovih dana nadovezali i neki SDP-ovci, dijeleći po društvenim mrežama onaj sporni desničarski plakat s "rodnim listom" Borisa Lalovca. Pa zašto onda , išla je logika, ne bi Milanović spomenuo Plenkovićevu majku "vojnog lekara"?
Logika je, dakle, ako to rade desnica i HDZ, onda je potpuno normalno da to radi Milanović uz podršku svog SDP-a. Ako se Lalovca difamira po nacionalnoj osnovi, onda će i Plenkovićeva majka od liječnice postati "lekar". Ako HDZ udara po obitelji, udarat će i SDP. Ako se HDZ hvata šovinizma, uhvatit će ga se i SDP.
Ali po čemu je onda Zoran Milanović bolji od HDZ-a i desnice?
Bundesligaška pravila
Godinama se Milanović hvalio "bundesligaškim pravilima", optuživao drugu stranu da igra prljavo, udara ispod pojasa, čupa i grebe, vrijeđa i huška. Tvrdio da difamira po nacionalnoj osnovi, da proziva razne "Ostoje" i "Opanke", pa čak i da "ekavizira" Milanovićev nadimak i naziva ga "Zoka", kako bi što više umanjili njegovo hrvatstvo.
A sad, Milanović čini to isto, na isti način, istim rječnikom, istim "ekaviziranjem" titule liječnice u "lekara", samo kako bi difamirao šefa HDZ-a kao lošeg Hrvata.
I čak se s Plenkovićem krenuo natjecati u hrvatstvu. "On nije vjerodostojan", kaže Milanović. "On je svoje hrvatstvo otkrio u 42. godini".
Kao što je Milanović u pedesetoj godini otkrio "dedu ustašu".
Nema, dakle, više borbe protiv šovinizma. Sad se na šovinizam udara još jačim šovinizmom. Na uvredu još grubljom uvredom. Na psovku još većom psovkom. Na "Jugoslavena" se udara "lekarom". A optužbe za "oca udbaša" ublažavaju se "dedom ustašom".
Što je Milanović pokazao? Da može biti veći desničar od Plenkovića.
Biti bolji, a ne bolji u vrijeđanju
Poanta je, međutim, trebala biti u nečem drugom.
Poanta je trebala biti u tome da se Milanovićev SDP što više razlikuje od HDZ-a, da se što više udaljava od njegovih metoda, od njegove retorike, njegovih argumenata. A ne da mu se sve više približava.
Ako je Milanović htio biti "sto puta bolji", to ne znači da bude bolji u vrijeđanju, difamiranju, desničarenju, huškanju, radikaliziranju... Biti bolji od HDZ-a ne znači koristiti loš HDZ kao opravdanje korištenje iste retorike, istih argumenata i za udaranje po istim žicama.
Ako na HDZ-ove plakate SDP uzvraća "vojnim lekarima", i još tvrdi kako ne zna po čemu je to uvreda i što je u tome sporno, onda Milanović gubi svako pravo da se proglašava boljim od HDZ-a.
Bazična pristojnost
Jer, upravo je ta komponenta, ta bazična pristojnost, da ne kažemo i politička korektnost, ta sposobnost da se izdigne iznad blata u kojem se HDZ godinama valjao, bila još ono jedino po čemu su se dvije stranke mogle razlikovati, a sa čime su se njezini birači mogli poistovjetiti.
Tim više što su u svemu ostalome, unutarnjem ustrojstvu, programskim odrednicama, kultu ličnosti, karijerizmu i nepotizmu, pa čak i u korupciji, dvije stranke u u manjoj ili većoj mjeri počele sličiti jedna na drugu.
A sad je Milanović pomaknuo i tu zadnju granicu.
Mogao je reći da neće spominjati Plenkovićevu rodbinu kao što su HDZ-ovci (ali ne i Plenković) spominjali njegovu. Mogao je eventualno spominjati Plenkovićevu rodbinu bez forsirane "ekavizacije", ali onda naglasiti što bi u tom spominjanju trebalo biti sporno. Mogao je Milanović reći da se neće spuštati na HDZ-ovu razinu, pa čak i u retorici prema Srbiji i BiH. Mogli su ga u tome podržati i njegovi SDP-ovci.
Umjesto toga, on je odlučio biti isti kao HDZ. A njegovi SDP-ovci su ga u tome odlučili podržati.
Ako je to taj Siguran smjer koji nam nudi Milanović, onda nismo sigurni kamo nas on zapravo vodi.