Zorana Milanovića sustigla je najgora kletva.
Postao je isti kao Jadranka Kosor.
Njezini slavni premijerski gafovi, verbalne akrobacije, promašene metafore i šuplje izjave uveseljavale su svakog onog koga nisu neviđeno iritirale. Čak i onda kad bi pokušala, a nekad i uspjela, izgovoriti nešto posve ozbiljno, čak i posve ozbiljnog izraza lica, nitko više nije obraćao pažnju.
A evo što je sve premijer Milanović stigao jučer izjaviti.
Luftmadrac i bicikl
"Recesija je balon, odnosno bolje rečeno luftmadrac koji se ispuhava polako, i sad se valjda konačno prestaje ispuhivati, a počinje napuhivati jednim zdravim zrakom".
"Kada budemo mogli kontrolirati vrijeme i prirodu onda ćemo biti ono što nam nije suđeno da budemo - gospodari svega".
"Neki dan sam bio biciklom na Sljemenu, ne pamtim kad se toliko propadalo, čisto kao građanin. Situacija je teška".
I sve to u samo jednom danu. I sve je to tek djelić opusa onoga što je u politološkim udžbenicima već upisano pod pojmom "zoranizmi".
A nije bilo tako davno kad se i sam rugao Kosoričinim ispadima. O njezinom "putu prema putu izlaska iz krize", o tome da je u Mađarskoj bila "the day after yesterday", o krumpir salatama i kreiranju proračuna uz pranje suđa, kao i onoj slavnoj: "Sada sam uzjahala konja, držim čvrsto uzde u rukama i mislim da mogu reći da se konj može usmjeriti u pravom smjeru".
Milanović se kidao od smijeha. A sada se drugi kidaju od smijeha na njegove izjave o "luftmadracu koji se ispuhava". Ili o tome da je i njemu pukla cijev u stanu, pa u potpunosti razumije ljude kojima je poplava srušila kuću, pobila stoku, uništila usjeve, zatrovala bunare.
Samo što to više stvarno nije smiješno.
Suzana i zapisničarka
Da stvar bude još gora, Jadranku Kosor od početka nitko nije shvaćao ozbiljno. Nazivali su je "Suzanom" još od predsjedničke kampanje, potom ju je Ivo Sanader nazvao "zapisničarkom", da bi se njezin mandat na kraju pretvorio u koloplet skečeva, petparačkih metafora i ispranih parola.
Zbog toga ju je Slavko Linić nazvao muhom zunzarom koja samo leti a ništa ne proizvodi. Da bi nedavno taj isti Linić i samog Milanovića opisao kao običnog truta.
A taj Milanović se uvijek predstavljao kao ozbiljan, moderan i odmjeren političar. Isticala se njegova inteligencija i obrazovanje, njegova diplomatska karijera, načitanost, široki vidici. Premda su SDP-ovi insajderi razvili drugačije spoznaje, premijer se u javnosti trudio biti sušta suprotnost iritantnoj Jaci Kosor.
A kad ono, njegovi dolasci među ljude, njegove stilske figure, njegovo isforsirano poistovjećivanje s problemima malog čovjeka, njegove rečenice koje zvuče kao da ih je dao čovjek koji želi razbiti neugodnu šutnju, pa onda bubne najgoru bedastoću.
Kosor se tako ponašala u ozbiljnim prigodama. Milanović se tako ponaša (i) među građanima.
Prezirao Jacu
Milanović je doslovno prezirao Kosoricu, omalovažavao je, rugao se njezinoj politici kao i njezinim izjavama. Kao vođa oporbe odbijao je s njom imati posla, baš kao što je odbijao bilo kakve prijedloge koje je ona iznosila.
Od kojih neki čak i nisu bili loši, ali su zbog imidža kojeg je stvorila bili automatski odbacivani ili kritizirani.
Upravo to sada se događa i Milanoviću. Tko će imati povjerenja u premijera koji se blamira na dnevnoj bazi? Prije nekoliko dana predstavio je porezne izmjene koje bi trebale podići standard građana, a vjerojatno nije bilo onog tko na to nije okrenuo očima.
Kao što okreću očima na njegovu najavu da ide u Ameriku po ulagače iz IT sektora.
A gubitak povjerenja u politici jednak je smrtnoj presudi.
Milanović je izgubio povjerenje u javnosti, u stranci, među biračima. Svi jedva čekaju da napokon ode, kao što svi jedva čekaju njegov sljedeći gaf. Otprilike onako kako su to činili i za vrijeme Jadranke Kosor.
Premijerski mandat pretvorio se u najgoru kletvu.