Ovako se ponašao još samo Franjo Tuđman.
Diktatorski uzurpirao javnu funkciju kako bi dijelio lekcije medijima i komentatorima, vrijeđao, ponižavao, omalovažavao, ismijavao, pa čak i one koji su ga dobronamjerno pokušali braniti.
Ako je još do sada postojala mrvica sumnje, Zoran Milanović je u ponedjeljak na izvanrednoj press konferenciji u Vladi pokazao pravo lice.
Izvrijeđao profesora, ismijao komentatore...
Izvrijeđao je profesora povijesti "iz Špičkovine i Vukovine" koji se usudio usprotiviti premijerovoj tvrdnji da "Finska nije imala građanski rat", pa ga je čak i ismijao tvrdnjom "kao da je osobno brojao žrtve".
Ismijao je komentatore koji "dolaze na televiziju da im žene i djeca mašu". Kritizirao je medije kako odabiru teme i kome poklanjaju pažnju. "Tko će vam sljedeći doći, Baldrick iz Crne guje?".
Omalovažavao je medijski pristup temama, sav zapjenjen pitao "je li to profesionalan pristup novinarstvu", a onda poručio da će "i on kritizirati medije, jer mediji kritiziraju njega".
Zaboravivši pritom da je on predsjednik Vlade. Najmoćnija osoba u državi. Da nastupa s pozicije moći i da njegove riječi imaju mnogo veću težinu od bilo kojeg članka ili televizijskog priloga. Pa da vidimo onoga tko će se nakon ovakvog izljeva gnjeva usuditi nešto reći.
I tako smo dobili politikantsku tiradu...
Milanović je sazvao presicu kako bi se očitovao o napadu na pravoslavne bogoslove u Kistanjama, da bi se to ubrzo pretvorilo u politikantsku tiradu kakve smo znali slušati još jedino u Tuđmanovo vrijeme.
O vragovima žutim i zelenim, o jalnuškim diletantima i unutarnjim i vanjskim neprijateljima, o piskaralima i kritičarima.
Bio je to Milanovićev obračun sa svima koji su se drznuli njega demantirati ili čak kritizirati. Pa čak i sa stručnjakinjom za retoriku koja ga je u HTV-ovoj Temi dana u nedjelju navečer teškom mukom pokušavala čak i obraniti. Pa je ona dobila lekciju iz povijesti, i to samo zato što se usudila izjaviti da "Milanović baš i nije hrvatski Churchill".
...i malo, već poznatog za premijera, latinskog jezika...
Dobili su svoje i iz udruge za mobbing, kojima je premijer na latinskom (a kako drugačije) poručio da bi "postolar trebao brinuti o cipelama".
A svoje su dobili i svi oni koji su se drznuli doći na televiziju kako bi komentirali premijerovo ponašanje, "samo da im žena i djeca mašu na ekranu".
Demonstracija diktatorske bahatosti
Ne znamo jesu li Milanoviću na toj presici mahala supruga i djeca, ali odmahnut će mu uskoro mnogi koji su vjerovali kako se radi o umjerenom i modernom političaru. A u njemu zapravo čuči jedan osoran i netrpeljiv, pomalo čak i iskompleksiran lik.
I nije sad čak ni toliki problem što Milanović ne trpi kritiku, čak i opravdanu kao što je to bilo u slučaju građanskog rata u Finskoj (pa je zbog toga pribjegao vrijeđanju), već je problem u tome što on s premijerske govornice demonstrira istu onu diktatorsku bahatost kakvu je pokazao i na saborskom aktualnom satu.
Sve je izvrijeđao, a onda rekao "hvala, doviđenja", okrenuo se i otišao. Nije bilo pitanja. A što bi ga se uopće moglo pitati nakon ovakve tirade? I tko bi se usudio?
Pljuvao, ali i dijelio lekcije
I tako, sve ono korisno što je htio reći, o napadu na pravoslavne bogoslove i na "četnika" Stanimirovića, o HDZ-u i Ruži Tomašić, palo je u drugi plan zbog nezapamćenog izljeva gnjeva.
Nema argumenata, samo omalovažavanje. Nema dijaloga, samo vrijeđanje. Nema polemike, samo dijeljenje lekcija. Ponižavao je profesore, pljuvao po stručnjacima, naređivao medijima, zabranjivao pitanja novinarima, pljuvao po raznim profesijama...
Nije Milanović tempirana bomba. On je nagazna mina...
Sve to je Milanoviću u ovom trenutku očito bilo važnije od pretučene djece, zaštite manjina, Ustava, koalicijskih partnera. Nekima je takvo ponašanje sada iznenađenje.
Ali svima onima koji već duže vrijeme prate Milanovića, ovo je samo logični slijed događaja. Nije on tempirana bomba, nego nagazna mina. Eksplodira na svakom koraku.