Priča se da je prvi puta kada je Tito došao u rodni Kumrovec nakon rata, bilo onih koji su s nevjericom promatrali maršala. Pitali su se kako je moguće da je Joži narastao prst kojeg je izgubio kao dijete. Ili čak dva prsta. Kasnije, pak, nitko nije mogao odgonetnuti gdje je metalski radnik iz Zagorja naučio svirati klavir. I postao poliglot. Je li to pravi Broz ili su im Rusi poslali dvojnika? Ljubitelji teorija zavjere neće dvojiti – radilo se o dvojniku.

Sada ih muči slična priča. Tko je muškarac koji se posljednjih mjeseci predstavlja kao hrvatski premijer? On dolazi među ljude, uljudno razgovara s njima, čak se i fotografira s (ne baš brojnim) obožavateljima, a ponekad se i nasmije… Gdje je nestao čovjek kojeg smo izabrali? Mrzovoljan, otresit, uvijek najpametniji (barem je on tako mislio), obožavatelj držanja lekcija i još veći mrzitelj bilo kakvog rada. Svi smo vidjeli koliko mu je nelagodno kada se morao približiti običnom puku na manje od 50 metara, a kada je bio bliže, na licu mu se vidjelo koliko mu je mučno. To je naš premijer! A ovaj danas je netko drugi. Ne zna se, doduše, radi li i on išta korisno, no je li to, na kraju krajeva, nekoliko mjeseci pred izbore uopće bitno. Ljubitelji teorija zavjera, pak, odgovaraju – i Milanovića su zamijenili dvojnikom. Nije mu kao Titu narastao prst, ali je vidno bucmastiji od Milanovića kojeg je u red dovela supruga.

Tu teoretičari ne staju. Za razliku od Broza, koji je do kraja života ostao isti (originalan ili zamijenjen, nije bitno), u slučaju Milanovića priprema se novi obrat. Dvojnik je, tvrde oni, potpisao ugovor s SDP-om samo do kraja izbora. Nakon toga se vraća onaj pravi, koji se sada odmara za novi mandat. A tada… Samo nam Bog može pomoći. Možda.